Dramatični prikaz razvoja atomske bombe prikazan u prošlogodišnjem blockbuster naslovu Oppenheimer bio bi vjerojatno puka fikcija da nije bilo pisma na dvije stranice dostavljenog 2. kolovoza 1939.

“Nedavna otkrića u nuklearnoj fizici vjerojatno će nam omogućiti da uranij pretvorimo u nov i važan izvor energije”, napisao je cijenjeni fizičar Albert Einstein u pismu tadašnjem američkom predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu. U nastavku je Einstein naveo kako će se ta energija “moći upotrijebiti za izradu iznimno razornih bombi”.

Pismo je potaknulo dvije milijarde dolara tajni program istraživanja naziva Projekt Manhattan kojim su Amerikanci željeli razviti atomsko oružje prije Njemačke. Trogodišnji projekt pod vodstvom fizičara Roberta Oppenheimera gurnuo je SAD u nuklearno doba i omogućio povijesno najvažniji, ali i najrazorniji izum – atomsku bombu.

Međutim, sam Einstein je bio pacifist i nebrojeno je puta naglašavao kako je njegova uloga u otpuštanju atomske energije bila “poprilično neizravna”, ali onaj koji je sve to potaknuo bio je Leo Szilard, bivši Einsteinov učenik. Naime, i Szilard i Einstein su bili Židovi koji su emigrirali u SAD nakon uspona nacista i bolje su od ikoga shvaćali kakvu prijetnju Njemačka predstavlja.

Pismo Rooseveltu bilo je Szilardova zamisao i bio je odlučan da Einstein bude autor i potpisnik pisma jer je tad bio vrlo ugledan znanstvenik i Nobelovac, odnosno imao je utjecaj kakav nitko nije imao i Szilard je smatrao da će pismo kojem je Einstein potpisnik imati mnogo veću težinu.

Amerikanci su 16. srpnja 1945. testirali prototip atomske bombe u pustinji u saveznoj državi Novi Meksiko. Rezultati testiranja sve su okupljene ispunili osjećajem uspjeha, ali i strahopoštovanja. Sam predsjednik Roosevelt je u svom dnevniku napisao: “otkrili smo najstrašniju bombu u svjetskoj povijesti”.

Nakon testiranja vjerovalo se da će napad atomskim bombama na japanske luke Hiroshimu i Nagasaki ubrzati okončavanje Drugoga svjetskog rata. Usto, Szilard je dan nakon prvog testiranja pokrenuo peticiju da se od Japana zatraži predaja prije bacanja atomskih bombi, međutim, peticija je prekasno stigla do državnika.

Bomba kodnog naziva Little Boy bačena je na Hiroshimu 6. kolovoza, a bomba Fat Man na Nagasaki 9. kolovoza 1945. Procjenjuje se da je u oba bombardiranja poginulo ili ozlijeđeno 200 000 osoba, a mnogo njih je umrlo od nuspojava zračenja idućih godina. Nasreću, sve do danas to su jedine dvije atomske bombe upotrijebljene u nekom sukobu.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Teško je odrediti bi li Projekt Manhattan postojao bez Einsteinova pisma jer početkom ’40-ih godina prošloga stoljeća Britanci su mukotrpno pokušavali potaknuti Amerikance na razvoj atomskog oružja. Ono što je sigurno jest da je Einsteinovo pismo vjerojatno ubrzalo proces, odnosno bilo bi nekoliko kašnjenja zbog kojih bombe ne bi bile spremne za bacanje u ljeto 1945.

Sam Einstein je gorko požalio zbog nasilja i kaosa koje je njegovo pismo iz 1939. uzrokovalo, pa je 1946. bio suosnivač Odbora atomskih znanstvenika za hitna stanja koji je javno upozoravao o opasnostima nuklearnog rata i predlagao svjetski mir.

U članku iz 1947. za časopis Newsweek pod naslovom Einstein, osoba koja je sve započela, znanstvenik je naveo: “Da sam znao da Nijemci neće uspjeti razviti atomsku bombu, ne bih je nikad ni spominjao”. Činjenica je da unatoč golemom tehnološkom znanju, Njemačka čak ni danas nema nuklearno oružje.

Einstein je ostatak života zagovarao nuklearno razoružavanje, a u razgovoru s Linusom Paulingom, kolegom kemičarem i nobelovcem, pismo Rooseveltu je opisao kao “veliku pogrešku u svom životu”.