Što je to algoritamsko doba i njegovi vođe, postoji li strah od tehnocentrizma, kakve moraju biti suvremene kompanije da bi si osigurale budućnost, kako se lideri mogu boriti protiv globalnih neizvjesnosti, samo su neke od tema koje će otvoriti i o njima raspravljati Amerikanac Mike Walsh, direktor Tomorrowa, konzultantske tvrtke za oblikovanje tvrtki za 21. stoljeće, na konferenciji Future Tense u lipnju u Zagrebu.

Izvršni ste direktor kompanije ‘Tomorrow’ koja i u svom nazivu poručuje da se bavi budućnošću i konzultacijama za sutrašnjicu. Što biste izdvojili kao ključne izazove pred nama?
Mislim da je za čelnike organizacija posvuda sada najveći izazov kako donijeti dobre odluke u vremenu neizvjesnosti. Neizvjesnost ne dolazi samo iz područja geopolitike, okoliša ili politike identiteta, već je ona tehnološka, društvena i kulturološka.

Dakle, ovo nije fenomen koji nestaje i uspješne organizacije 21. stoljeća su one koje će morati biti agilne, prilagodljive, otporne i dovoljno raznolike da brzo odgovore ne samo na nove prijetnje, već i na potpuno nove prilike za rast i inovacije.

U svojim ste knjigama često spominjali pojmove ‘algoritamski vođa’ i ‘algoritamsko doba’. Koje su karakteristike algoritamskog vođe i doba?
Za mene ‘algoritamski vođa’ nije netko tko zna programirati ili kodirati, to je vođa koji je nadogradio vlastite sposobnosti kako bi bio relevantan i učinkovit u onome što ja nazivam ‘algoritamskom dobom’.

Algoritamsko doba je ono u kojem se algoritmi, umjetna inteligencija i automatizacija stvarno unose u svaki aspekt svake industrije, način na koji isporučujemo i dizajniramo proizvode, kako stvaramo usluge, kako zaista stvaramo vrijednost u ovoj novoj ekonomiji.

A da biste bili algoritamski lideri, potrebne su dvije skupine vještina: s jedne strane trebaju razumjeti ljudsku kompleksnost, moraju znati kako motivirati ljude u svom timu, kako stvoriti sjajna iskustva za kupce – to su ljudske vještine i sposobnosti.

Ali također trebaju, s druge strane, duboko razumijevanje tehnologije i podataka, kao i računalno razmišljanje. Ova sposobnost balansiranja između čovječanstva i tehnologije za mene je zapravo cijela umjetnost dobrih vođa 21. stoljeća.

Često spominjete da smo ušli u doba krize i promjene. Pandemija Covida-19 jedan je od ključnih događaja našeg vremena. Što poduzetnici – vođe – moraju učiniti kako bi se uspješno borili protiv nje i sličnih kriza?
Jedna od najopasnijih fraza koje postoje je “nova normalnost”; ne postoji “novo normalno”. Nikada se nećemo vratiti u prošlost. Nećemo vratiti 2019. Zapravo, ovo razdoblje nestabilnosti kroz koje smo prošli u posljednjih nekoliko godina upravo je onakvo kakav će svijet biti u budućnosti.

Ako nije pandemija ili sukob, bit će nešto drugo. Kriza lanca opskrbe, cyber napadi, nove disruptivne tehnologije koje mijenjaju dinamiku industrije. Mislim da je jedan od najvećih izazova za vođe pripremiti se da budu učinkoviti i otporni na ono što će biti razdoblje stalnih poremećaja.

Na konferenciji Future Tense u Zagrebu u lipnju govorit ćete o budućnosti neovisnog razmišljanja i liderstva. Biste li rekli da vođe današnjice nisu dovoljno neovisni i zašto?
Jedan od najvećih izazova za vođe današnjice je sposobnost objektivnog razmišljanja o riziku prilika pred njima. Dio izazova je sposobnost da djeluju usprkos svakodnevnim načinima razmišljanja, praksi, ritualima organizacija, određenih načina na koji se stvari rade…

Postoje prakse koje su tu već dugo vremena, i biti u stanju osporiti te ortodoksne navike podacima te novim idejama bez vanjskih perspektiva, vjerojatno je važnije nego ikad. Drugi rizik je rizik od zaraze “hajpom” ili pohlepom, onim što je popularno u ovom trenutku.

Doista postoji osjećaj da je samo važno da je ideja popularna, bilo da se radi o metaverzumu ili o održivosti. Nije važno duboko proučiti ove ideje i njihovu ulogu u organizacijama, već naći jedinstveni odgovor koji vam je potreban za ove prilike.

Dakle, za mene su to dva izazova – unutarnji i vanjski. Neovisnim djelovanjem i znanjem kako iskoristiti podatke, gotovo da se radi o mogućnosti donošenja odluka s manje sigurnosti – sve su to kritične vještine za budućnost.

Tehnološki rast je golem i utjecaj umjetne inteligencije sve je veći iz dana u dan. Postoji li rizik od tehnocentrizma?
Uvijek postoji rizik od tehnocentrizma. Definirao bih to kao pretpostavku da su tehnologije odgovor na svako pitanje. Ne radi se toliko o tome da postoji rizik da nas preplavi tehnologija, preuzme umjetna inteligencija ili automatizacija koja će uništiti svi poslove.

Greška koju radimo je pretpostavka da je rješenje ljudskih ili kulturoloških problema nešto što možemo kupiti kao pretplatu od tehnološke tvrtke. Ne trudimo se stvarno razumjeti što radnici žele od nas, što je to “dobar” posao, što je njegujuća kultura ili kreativno okruženje za osobe u našim organizacijama ili čak što je odlično iskustvo za kupce.

Što znači da vođe budućnosti moraju donositi odluke koje se temelje ne na njihovom iskustvu ili karizmi, nego kroz njihovu sposobnost da integriraju podatke iz stvarnog vremena u svoje razmišljanje?
Događa se prava transformacija u metaforama problema. Ako razmišljate o načinu na koji smo govorili o našim vođama u prošlosti – kada kažem prošlost mislim na 80-e i 90-e – o vođama smo razmišljali kao o ratnim herojima, koji su zaduženi da pobijede neprijatelja ili o nogometnom treneru koji nas potiče da više radimo, da se više trudimo, da radimo više sati. A vođa je bio netko tko je bio na vrhu, tko je preuzimao sve rizike i slavu. To je nešto čemu težimo.

U svijetu u kojem imate više informacija u stvarnom vremenu, kada morate biti otvoreni za donošenje odluka u uvjetima neizvjesnosti i dvosmislenosti, više nema one egoistične borbe za najveću izloženost, status najboljeg, najveći ured, najviše iskustva, karizmu – ponekad se radi o tome da se povučete, dopustite svojim ljudima i svom timu da pronađu rješenje, da budete poveznik, da povežete resurse, ljude i timove na nove i zanimljive načine, da budete dirigent, a ne osoba koja izlazi ispred svih. Neke od najuspješnijih organizacija danas su one koje mijenjaju svoju kulturnu promjenu.

Pogledajte razliku između Stevea Ballmera, koji je bio svojevrsni vođa Microsofta 90-ih, i Satye Nadelle. Steve Ballmer je doslovno kao nogometni trener, a Satya Nadella je drugačiji tip vođe – oprezniji, promišljeniji, netko tko se usredotočuje na povezivanje, stvaranje novih mogućnosti. On nije netko tko stoji na pozornici, vičući na ljude da prodaju više kopija Windowsa.

To je za mene sjajna metafora za promjenu koju vidimo u organizacijama, a pokreće je umjetna inteligencija. Nije da lideri više nisu važni, oni su zapravo važniji nego ikad – bitno da je se rađa novi tip vođe.