Nitko nema kristalnu kuglu, izjavio je Vladimir Kosanović, direktor GlobalLogica Croatia, tijekom panela o budućnosti umjetne inteligencije (AI), obrazovanja i razvoja mladih u Hrvatskoj, u povodu obilježavanja deset godina poslovanja tvrtke u Hrvatskoj. Na panel raspravi sudjelovali su Hrvoje Balen (HUP ICT), Ivan Bešlić (Sofascore), Vedran Bilas (FER) i Vladimir Kosanović (GlobalLogic Croatia).
Kosanović je tijekom panela naglasio kako su promjene neizbježne i odnose se i na tvrtke i na pojedince. “Moramo biti spremni prihvatiti promjene, a tržište će odlučiti tko će biti najbolji.” Napomenuo je da je umjetna inteligencija danas već sveprisutna. “Tržište je žedno inovacija i svi žele biti prvi”, rekao je, dodajući da takvi tehnološki prodori uvijek donose nova radna mjesta.
Međutim, dok tvrtke ubrzano eksperimentiraju s AI-jem, sljedeći će izazov biti iskorak iz faze eksperimentiranja prema pouzdanoj primjeni na razini cijelog sustava u poslovno kritičnim procesima – što će ujedno preoblikovati i način rada samih organizacija. Neki su panelisti upozorili kako je i spremnost ljudi na promjene upitna. Ivan Bešlić, osnivač Sofascorea, istaknuo je da se transformacija događa brže nego što mnogi očekuju.
“Ne do Božića, nego do ljeta – svi će se morati promijeniti”, rekao je, dodajući da AI već radikalno mijenja načine rada i tržišnu konkurentnost. Kako AI postaje dio radnih procesa, priroda samog posla evoluira od pukog izvršavanja zadataka prema nadzoru, vođenju i poboljšanju inteligentnih sustava. Bešlić se složio da su promjene neizbježne, ali je doveo u pitanje stvarnu spremnost ljudi. “Svi vole reći da su spremni na promjene, ali zapravo misle da su drugi ti koji se trebaju mijenjati”, primijetio je.
Obrazovanje vs. industrija
Dok industrija traži brzu prilagodbu, akademski se sustav suočava s vlastitom inercijom. Hrvoje Balen, predsjednik ICT industrije pri HUP-u, upozorio je na dugogodišnji problem: nedostatak općeg obrazovanja i preveliko oslanjanje na strukovne smjerove. “Ne možemo hrvatsko obrazovanje gledati isključivo kroz prizmu FER-a koji spada među vodeće institucije – sustav ima ozbiljne strukturne probleme”, upozorio je, napomenuvši da tisuće upisnih mjesta ostaju nepopunjene dok tržište i dalje traži kvalitetan kadar.
S druge strane, Vedran Bilas, dekan FER-a, zauzeo je suzdržaniji stav. “Ne vidim tu neku veliku dramu”, rekao je, upozorivši da bi tehnološki “hype” mogao potaknuti ishitrene odluke u obrazovanju koje neće nužno voditi u pravom smjeru. Ipak, priznao je da sustav ima strukturne slabosti.
“Potkapacitirani smo – i organizacijski i kadrovski – za natjecanje na europskom tržištu visokog obrazovanja”, rekao je, upozorivši da Hrvatska još uvijek ne funkcionira kao ozbiljan “igrač” u toj industriji. “Kao društvo ne postižemo dobre rezultate; ne usmjeravamo promjene u javnom sektoru, uključujući obrazovanje, na način na koji bismo trebali”, kaže Bilas.
Panelisti su se složili da će u budućnosti poznavanje specifičnih tehnologija biti manje važno od razumijevanja temeljnih principa i sposobnosti prilagodbe.
“Potpuno je nevažno u kojoj tehnologiji radite”, rekao je Bešlić, ističući da će razumijevanje logike, sustava i osnovnih načela biti važnije od specifičnih alata. Nadovezujući se na to, izazov više nije samo razumijevanje pojedinačnih sustava, već način na koji podaci, modeli i radni procesi međusobno djeluju unutar tvrtki.
Psihologija promjena
Kosanović je podijelio vlastito iskustvo: “To široko, temeljno znanje pomaže mi danas jednako kao i na početku karijere.” Dodao je da se razvoj ne događa u izolaciji, već kroz povezivanje različitih disciplina – od tehnologije do biologije i društvenih znanosti.
“Razvoj inovacija nije programer koji negdje tipka kod; to je puno širi proces. Godinama govorimo da nam nedostaje širina znanja – kritičko razmišljanje, logika, opća kultura”, napomenuo je Balen, dodajući da AI samo ubrzava procese koji su ionako bili nužni.
Bilas je raspravu s tehnološkog okvira prebacio na ljudski: “Uopće ne bih govorio o tehnologiji i budućnosti – mislim da moramo razgovarati o ljudima”, naglasio je dekan FER-a. U tom je kontekstu istaknuo važnost stvari koje se često zanemaruju: čitanje, razgovor, čak i dosadu. “Bez dosade nema intelektualnog stvaralaštva”, rekao je, upozorivši da bi suvremeni tempo života mogao biti najveća prepreka razvoju kreativnosti.
Dok sustavi raspravljaju o promjenama, industrija ih već provodi. Tvrtke eksperimentiraju s AI-jem u svakodnevnom radu, uvode ga u različite timove i potiču zaposlenike na korištenje novih alata. Postizanje toga na širokoj razini zahtijevat će više od same adaptacije; ovisit će o tome koliko su ti sustavi namjerno dizajnirani, integrirani i upravljani.
Promjena, međutim, nije samo operativni, već i psihološki proces. “Da biste doista promijenili svoj način razmišljanja, najprije morate proći kroz svojevrsnu depresiju – morate se riješiti stvari koje vam više ne trebaju, i tek tada možete krenuti naprijed”, rekao je Bešlić, sugerirajući da organizacije tek ulaze u fazu suočavanja sa stvarnim razmjerima promjena.
Novi ‘ratovi mišljenja’
Iako se javni sektor često kritizira, rasprava je pokazala da se određene promjene ipak događaju. Balen je naveo niz konkretnih inicijativa provedenih kroz suradnju industrije i države – od poreznih reformi do ulaganja u digitalizaciju. Posebno je istaknuo sustav vaučera za cjeloživotno obrazovanje koji građanima omogućuje daljnje školovanje o trošku države.
Rasprava je također otkrila ambivalentan odnos prema AI-ju. S jedne strane, otvara prostor za veću produktivnost i kreativnost, dok s druge, nosi ozbiljne društvene rizike. Bešlić je povukao paralelu s pandemijom: “Vidjeli smo kako ljudi formiraju mišljenja na temelju informacija koje nisu razumjeli. AI to može dodatno pojačati”, rekao je, upozorivši na potencijalnu društvenu polarizaciju i nove “ratove mišljenja”.
Istovremeno, organizacije se moraju pozabaviti operativnim rizicima poput pouzdanosti, transparentnosti i odgovornosti u odlukama vođenim umjetnom inteligencijom.
Umjetna inteligencija neće sama po sebi definirati budućnost; to će učiniti ljudi, institucije i društva koji je znaju koristiti. Tehnologija može promijeniti sve, ali stvarni učinak ovisi o tome kako se ljudi, sustavi i institucije zajedno razvijaju kako bi je učinkovito koristili.
