Srbija, prema izjavi predsjednika Aleksandra Vučića, svoje nafte više nema. Sve je, kako je rekao, potrošeno i eksploatirano.

“Mi imamo jednu veliku kompaniju koja upravlja najvećim dijelom raspoloživih resursa. Eksploatacijom prethodnih godina rezerve su jednostavno iscrpljene”, kaže za Radio Slobodna Europa (RSE) Aleksandar Kovačević, stručnjak za energetiku.

Monopol u eksploataciji i preradi nafte i plina u Srbiji ima Naftna industrija Srbije (NIS), kompanija u većinskom vlasništvu ruskog Gazprom Nefta. Posljednjih godina, NIS je jedini odgovoran i za uvoz nafte na srpsko tržište.

Prema izvješću o rezervama energenata za 2019. godinu, koje je Srbija dostavila europskoj Enegetskoj zajednici, zemlja godišnje troši oko 3,4 milijuna tona naftnih derivata. Od toga, oko 80 posto troši se u prometu, oko 11 posto u industriji i građevinarstvu, 4,7 posto u poljoprivredi, dok kućanstva troše oko 1,6 posto.

Više od 70 posto potrebnih količina sirove nafte Srbija osigurava iz uvoza, dok manji dio dolazi iz domaće proizvodnje.

Plaćaju nižu rudnu rentu

Prodaja većinskog paketa dionica NIS-a Gazprom Neftu za 400 milijuna eura, bez natječaja, ugovorena je 2008. godine sporazumom između Srbije i Rusije. S NIS-om su prodane i bušotine, geotermalni izvori i pravo na eksploataciju. U godinama nakon prodaje NIS se nalazio na vrhu popisa kompanija s najvećom dobiti u Srbiji, a eksploatacija nafte je povećana u odnosu na razdoblje prije privatizacije.

“Rusi su u posljednjih šest ili sedam godina vadili više nafte nego što je NIS ikad vadio. U postojećim nalazištima jednostavno više nema pritiska iz zemlje”, rekao je Dimitrije Boarov, ekonomski novinar.

Poslednjih nekoliko godina, kako se može videti u izvješćima Energetskoj zajednici, Srbija povećava uvoz nafte i smanjuje domaću proizvodnju.

Srbija, prema državnom izvješću o rezervama energenata za 2019. godinu, ima 63 naftna polja i gotovo 700 bušotina.

NIS državi plaća rudnu rentu za eksploataciju nafte. Iako je zakonom propisano da ona iznosi sedam posto od prihoda, NIS plaća samo tri posto.

Naime, za NIS vrijede uvjeti oporezivanja koji su Srbiji bili na snazi u trenutku potpisivanja sporazuma između Srbije i Rusije i kompanija ne podliježe pogoršavanju uvjeta oporezivanja do trenutka “dostizanja isplativosti” projekata koji su dogovoreni sporazumom.

Uvoz je vrlo skup

Sporazumom je bilo dogovoreno ulaganje u modernizaciju NIS-a vrijedno 500 milijuna eura, izgradnja skladišta plina u Banatskom Dvoru, kao i izgradnja plinovoda Južni tok. Međutim, od Južnog toka Rusija je odustala zbog sankcija EU, a kroz Srbiju je prošao ruski plinovod Turski tok.

U Srbiji su nalazišta nafte i plina smještena uglavnom u Vojvodini. Prošle je godine, prema izvješću o poslovanju NIS-a, izbušeno 38 proizvodnih i tri istražne bušotine. NIS istražne radove izvodi i u Bosni i Hercegovini te Rumunjskoj.

“Srbija nije posebno ugrožena iscrpljivanjem domaćih zaliha nafte sve dok funkcionira svjetsko tržište”, navodi Dimitrije Boarov. Aleksandar Kovačević, međutim, ukazuje na to da je uvoz nafte za Srbiju vrlo skup.

“To znači korištenje željezničkog prijevoza, ili transporta cijevima preko Hrvatske, ili Dunavom. Sva tri načina su u relativno lošem stanju. Sva tri su neproporcionalno skupa u usporedbi s transportom u svijetu i to je problem”, objašnjava Kovačević.