Berba šljive je u punom jeku, ali je već sada izvjesno da će je biti 30% manje, piše Ekapija. Negdje je neće biti ni za tradicionalno slatko, svježa i suha će se namaknuti za izvoz, pa će u slučaju bolje cijene više ići u prodaju nego u kotao za rakiju, gdje inače obično završi 80% uroda.

To za Sputnjik objašnjava direktor Instituta za voćarstvo u Čačku Darko Jevremović, koji ne sumnja da će proizvođači većom cijenom pokušati nadomjestiti slabiji rod. Otkupna je trenutno 30-35 dinara, a nadaju se dobroj cijeni, a to, prema njihovoj računici znači da bi u otkupu na gajbicu postigli nekih 50 dinara za kilogram.

Cijena kilograma šljive na veletržnicama ovih dana bila 70 do 90 dinara, a na beogradskim tržnicama duplo skuplja, od 130 do 150 dinara.

Jevremović kaže da su ovogodišnjem znatno slabijem rodu kumovali kasni proljetni mrazevi, snijeg u doba cvjetanja, nepovoljno vremena u doba cvjetanja i oplodnje, a potom i elementarne nepogode, tuča. To je rezultiralo manjim rodom šljive u odnosu na prethodnu godinu koja je bila baš rodna.

Ispod prosjeka

Prosjek godišnjeg roda šljive je, po riječima sugovornika, oko 350.000 tona.

“Rekordne godine su 650.000 tona, što smo imali prije nekoliko godina, ali uglavnom se ti prinosi kreću između 350.000 i 400.000 tona. Vjerujem da će ove godine biti negdje oko 300.000 tona. Moramo pričekati da se završi berba “čačanske rodne”, “stenleja” i domaćih autohtonih sorti, kao što je “požegača”, koje kasnije sazrijevaju. Onda ćemo imati potpune podatke koje količine su ove godine ostvarene u Srbiji”, ističe ovaj stručnjak za voćarstvo.

Nevrijeme i žega uzeli danak

Cijena Hrvatima omiljenog začina leti u nebo, urod upola lošiji od lani

Pogotovo, kako dodaje, što je situacija dosta heterogena, pa tako u regiji Čačka, u Zapadnoj Srbiji, u pojedinim selima ima nasada koji su jako dobro rodili, a u istom selu ima onih na kojima doslovno nema nijedne šljive na drvetu. Od lokaliteta je dosta ovisilo da li je bio pogođen vremenskim neprilikama. Tako je, bilo mrazeva, koji su za razliku od nekih prethodnih godina, drugačije djelovali. Obično od njih strada voće na nižim nadmorskim visinama, a ove je, kako objašnjava, bio slučaj da je u višim predjelima došlo do tih poznih proljetnih mrazeva koji su napravili velike štete.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Zapadna Srbija gore prošla

Generalno, za zapadnu Srbiju može se reći da je u odnosu na regiju Šumadije i centralne Srbije urod šljive manji, jer je tu veći broj nasada bio pogođen elementarnim nepogodama.

“Vjerujem da će se manji urod odraziti na cijenu, da će proizvođači većom cijenom naplatiti svoje proizvode. Oko 80 posto šljive u Srbiji se preradi u rakiju, tako da će najveća količina plodova tako i završiti. Dobar dio toga se izveze kao svježa, odnosno kao zamrznuta na inozemnna tržišta i jedan dio se preradi u suhu šljivu”, napominje on.

Na pitanje hoće li manji rod značiti i manji izvoz, on kaže da je to moguće, ali da ipak vjeruje da su se prerađivači i izvoznici na vrijeme osigurali kako bi ispunili ono što prema ugovorima moraju realizirati na inozemnom tržištu. Sigurno su nabavljali šljivu širom Srbije tražeći je kod proizvođača kod kojih je rodila.

Koliko tradicija može biti važna kad je u pitanju potrošnja šljive za rakiju, govori podatak da je ove godine srpska šljivovica stavljena na Unescovu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine.

Zato što je šljivovica tradicija

“Mi smo tradicionalni veliki proizvođači šljivovice i mislim da je ta tradicija razlog zašto najveći postotak ode u rakiju. Kada govorimo o izvozu svježe šljive Srbija se i pored tih nekih relativno malih količina koje se izvoze u odnosu na neka ranija vremena nalazi među 10 do 12 svjetskih izvoznika, a kada govorimo o suhoj šljivi tu zauzimamo peto-šesto mjesto u svijetu. Na inozemnom tržištu smo tako prisutni i pored manjih količina koje se proizvode u današnjoj Srbiji u odnosu na vrijeme iz perioda bivše Jugoslavije”, napominje Jevremović.

Rast izvoza

Srpska rakija postaje globalni brend, izvoz udvostručen

On, međutim, ističe da ima prostora da inozemno tržište primi još više šljive iz Srbije.

“Mislim da kada govorimo o svježoj šljivi perspektive ima jako puno, kao i kod suhe šljive. Tu je možda veći problem osigurati veće količine za izvoz na neka tržišta kao što je rusko koje ima zahtjeve za velikom količinom suhe šljive, ali traži i konstantanu kvalitetu”, objašnjava sugovornik.

Rakija u usponu

Srbija prosječno godišnje proizvede oko 6.000 tona suhe šljive koja je nekada bila jedan od naših izvoznih aduta. Krajem 19. stoljeća samo u SAD smo izvozili 30.000 tona suhih šljiva.

To bi, možda, za dogledno vrijeme mogla postati srpska šljivovica. Proizvodnja rakije je, ističe Jevremović, u usponu u posljednja dva desetljeća. Proizvode se jako kvalitetne vrhunske rakije koje postižu visoku cijenu i koje se iz godine u godinu sve više plasiraju na inozemna tržišta.

“Mislim da tu treba podići proizvodnju, jer su zahtjevi tih inozemnih kupaca kada probaju našu rakiju iz godine u godinu sve veći”, ocijenio je stručnjak za voćarstvo.