Aleksa Plemić se u ponedjeljak ujutro taman spremao krenuti u školu, kad je doznao da je na mail-adresu škole stigla anonimna dojava o postavljenoj bombi. „To je bilo vrlo stresno, jer je to jedna nova situacija u kojoj ne znamo kako reagirati“, priča Aleksina majka Gordana.

Na sličan način dan je počeo za još tisuće obitelji, jer su dojave o bombama stigle na adrese najmanje 200 osnovnih i srednjih škola, pretežno u Beogradu. Stariji učenici koji su već stigli u školu odmah su vraćeni kući, a one mlađe su učitelji odveli na sigurno i s njima sačekali roditelje.

„To je više izbacilo iz ritma roditelje nego djecu“, priča za DW Gordana Plemić. Ona je i predsjednica udruženja Roditelj. „Roditelji kažu da škole jesu reagirale brzo, ali definitivno nikome od nas neće biti svejedno narednih dana kada šaljemo djecu u školu, jer ne znamo kako će se ovo razvijati, ni što te dojave znače, ni koliko su naša djeca sigurna i hoće li jednog dana biti prava dojava ili će se nešto dogoditi bez dojave“, priča Plemić.

Poplava lažnih dojava traje mjesecima

Srbija se od ožujka nalazi na meti anonimnih dojava o postavljenim bombama. U početku su pod prijetnjom bombi bili letovi iz Beograda za Rusiju, da bi proteklih dana situacija eskalirala toliko da je njihov broj teško čak i utvrditi. U priopćenju Ministarstva unutarnjih poslova navodi se da je u 48 navrata stiglo stotine prijetećih poruka. Osim na bombe u školama, dojave su upozoravale i na bombe ispod mostova, u trgovačkim centrima, restoranima, željezničkom kolodvoru, elektrani, vodovodu, pa čak i bolnicama, piše Deutsche Welle.

„Prijeteće poruke su slane sa servisa Gmail, ProtonMail, Eunet mail, Yandex, kao i putem anonimnih telefonskih poziva”, navodi MUP. Do sada su identificirane lokacije ukupno 19 mail-adresa, iz Srbije, ali i inozemstva. „Utvrđeno je da je osam takvih prijetnji stiglo iz Poljske, četiri iz Gambije, po dvije iz Irana i Nigerije i po jedna iz Ukrajine, Slovenije i Rusije.”

Kada mailovi dolaze sa servera koji kao svoj biznis-model naglašavaju privatnost, onda je vrlo teško doći do podataka o počiniteljima, objašnjava za DW stručnjak za cyber-sigurnost Adel Abusara.

„Ako uzmemo ProtonMail kao primjer, put kojim bi se jedino moglo doći do rezultata je da naše Ministarstvo unutarnjih poslova kontaktira Europol, oni švicarsku policiju, policija sudstvo, onda sudstvo naloži ProtonMailu da otkrije vlasnike adresa s kojih je poslano, pa onda slijedi pravna bitka”, kaže Abusara.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

A ta bitka može potrajati, jer serveri čija poslovna politika izuzetno vrednuje zaštitu podataka korisnika imaju čitave timove odvjetnika koji se bore protiv svakog zahtjeva za otkrivanje identiteta klijenata. „Zato je taj put dosta težak i dugačak, i ne ovisi toliko od naših institucija”, objašnjava Abusara.

„Ovo je napad na Srbiju”

O razlozima za ovako masovne dojave za sada se usuđuju oglašavati jedino državni dužnosnici, koji su suglasni u ocjeni da se radi o pritiscima iz inozemstva zbog neuvođenja sankcija Rusiji. „Jedina smo zemlja u Europi koja nije uvela sankcije Rusiji i pritisci su nevjerojatni iz dana u dan“, rekla je premijerka Ana Brnabić.

Ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin dodaje da se radi o „specijalnom ratu” sa ciljem da „Srbija prestane voditi samostalnu politiku i da odluke donosi pod pritiskom i u strahu”. „Napadi na našu zemlju nisu ni pokrenuti niti provedeni od strane bilo kog pojedinca. U pitanju su masovni, organizirani i veoma skupi hakerski napadi, vođeni iz različitih centara za hibridno ratovanje“, navodi se u priopćenju ministra.

Stručnjaci, međutim, kažu da se u ovom trenutku teško mogu sa sigurnošću tumačiti motivi, ali da se u svakom slučaju ne može govoriti o terorističkom napadu, niti cyber-terorizmu. „To što nešto dolazi s ruskog ili švicarskog servera apsolutno ne znači da vas je Švicarac ili Rus napao, već da je netko koristio tehničku mogućnost da u ovom slučaju izaziva paniku, a može biti bilo gdje”, objašnjava Abusara.

Srbija, pri tom, nije usamljeni slučaj. Dojave o bombama stižu i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Rumunjskoj – premda ne tako masovno, a proteklih godina su slični slučajevi zabilježeni i u drugim dijelovima svijeta.

„Bio je slučaj dječaka tinejdžera prije tri godine koji je na tisuće adresa različitih škola i vrtića slao poruke o bombama i doveo do paralize institucija, tako da se te stvari dešavaju, samo je pitanje koliko ste u mogućnosti brzo reagirati u pravnom smislu”, objašnjava Abusara.

Posljedice mogu biti dugoročne

Iako se nijedna od dosadašnjih dojava nije pokazala istinitom, za policiju je svaka dojava značila izlazak specijalne postrojbe na teren, evakuaciju svih građana koji su se na tim mjestima zatekli te detaljan pregled svakog kutka.

„To svakako dovodi do iscrpljivanja sustava i zato se nadam da će ipak prestati. Nikad ne možete imati dovoljno ljudi da odgovore na sto lažnih dojava o bombama svakog dana”, kaže Abusara.

Iz MUP-a dodaju da se šteta zbog izgubljenih radnih sati i obustavljanja rada gospodarstva mjeri milijunima. Osim gospodarstva, na udaru je i školstvo koje se tek vratilo u normalu poslije gotovo trogodišnje borbe s epidemijskim uvjetima rada.

„Ovo sve dolazi u trenutku kad osmaši spremaju završne ispite, maturanti maturske ispite, a nastavnici pokušavaju nadoknaditi ono što su izgubili tokom korone. I sad se ponovo vraćamo na online nastavu, ponovo gubimo satove, tako da će veliki biti stresovi i za nastavnike i za đake i za roditelje, a onda i ponovo po tko zna koji put gubljenje od nastave”, kaže za DW predsjednica Unije sindikata prosvjetnih radnika Srbije Jasna Janković.

Abusara ipak smatra da građani Srbije nemaju razloga za strah, ali napominje da bi svaku dojavu i dalje trebalo pažljivo provjeriti. Jer bi za slučaj da samo jedna ipak ne bude lažna, razmjeri posljedica bili ogromni.