Elektroprivreda Srbije (EPS) raspisala je natječaj za izradu investicijsko-tehničke dokumentacije za korištenje alternativnih goriva u termoelektranama Nikola Tesla i Kostolac B. Kako je navedeno u tehničkoj specifikaciji natječaja, EPS razmatra mogućnost korištenja pripremljenog otpada kao dodatnog goriva pri proizvodnji električne i toplinske energije u termoelektranama.

“Osim uklanjanja otpada na način zadovoljavajući s gledišta zaštite okoliša, korištenjem otpada kao goriva smanjila bi se potrošnja osnovnog goriva, lignita, u procesu proizvodnje električne i toplinske energije”, stoji u dokumentu. Predviđeno je da se tim projektom kroz prvu fazu obradi sustav za korištenje otpada u sklopu procesa gorenja u kotlovima blokova A3, A4 i A5 u TE Nikola Tesla A, a u drugoj fazi dodatno i u kotlovima TE Kostolac B. Projektom je potrebno utvrditi odgovarajući udio otpada u ukupnom gorivu za postojeće tipove mlinova i kotlove na navedenim blokovima.

Smanjuju količine mazuta

Investicijsko-tehničkom dokumentacijom utvrdit će se i potrebna oprema, kao i obujam ulaganja nužnih za rekonstrukciju blokova, ishoditi lokacijski uvjeti i dobiti pozitivna mišljenja Republičke revizijske komisije i Ministarstva zaštite okoliša, a sve s ciljem ispitivanja isplativosti i rizika primjene te metode u srpskim termoelektranama.

Rizike, kako se navodi, donosi postojanje žive u SRF-u (vrsta alternativnog goriva koje se dobiva iz otpada), kao i klora koji doprinosi stvaranju korozije, a potrebno je procijeniti i utjecaj na ukupne emisije Elektroprivrede Srbije. Također, dodaje se, potrebno je utvrditi koje sve dozvole i za koju vrstu otpada ih je potrebno ishoditi zbog privremenog skladištenja, kao i dozvole koje EPS treba ishoditi kao operater za obradu otpada. Inicijativa EPS-a za ispitivanje mogućnosti korištenja otpada kao goriva dolazi u vrijeme svjetske energetske krize i samo nekoliko dana nakon izjave premijerke Ane Brnabić da će predstojeća zima biti teška, te da Srbija pregovara oko dodatne količine ugljena, jer ima probleme s vađenjem domaćeg.

Srpska vlada je sredinom lipnja odobrila EPS-u da do kraja 2023. godine uveze četiri milijuna tona ugljena, kako bi se osigurao neometani rad obrenovačkih termoelektrana koje pokrivaju 50 posto potreba za električnom energijom u zemlji. Rudnik Kolubara sada daje trećinu manje ugljena nužnog za predstojeću za zimu, a stvaranje zaliha za TE Nikola Tesla počet će u kolovozu kada se završi remont bagera. Kolubarski kopovi dnevno daju oko 62.000 tona ugljena, a najavljeno je da će se krajem ljeta kopati 80.000 tona, pa je uvoz nužan. Za proizvodnju jednog megavatsata struje u prosjeku je potrebno 1,6 tona ugljena, a kako tvrde nadležni u EPS, u ovom trenutku jeftinije je uvoziti ugljen nego struju.

“Ugovorili smo 300.000 tona ugljena iz Pljevalja u Crnoj Gori i 100.000 tona iz Banovića u BiH. Taj je ugljen nešto kvalitetniji od našeg, što će nam pomoći da podignemo kvalitetu domaćeg ugljena. Odnosno da u trenucima kada imamo pad snage da je podignemo, a na taj način ćemo smanjiti i korištenje mazuta”, izjavio je Milan Jakovljević, izvršni direktor za proizvodnju ugljena u EPS-u. Budući da se na površinskim kopovima u Srbiji ne proizvodi dovoljno lignita potreban je njegov uvoz po visokim cijenama što će dovesti do dodatnog zaduživanja Elektroprivrede Srbije, kako bi se nabavile potrebne količine tog energenta pred predstojeću zimsku sezonu, smatra stručna javnost.

Sigurno je da će skočiti i njegova maloprodajna cijena budući da se ugljen koristi kao ogrjev u velikom broju srpskih kućanstava.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Veća energetska vrijednost

Najava korištenja otpada kao goriva u termoelektranama u Srbiji nije nova, o tome su vodeći ljudi EPS-a govorili i prije desetak godina.

Vladimir Đorđević, bviši direktor EPS-a i tadašnji izvršni direktor za obnovljive izvore energije u tom javnom poduzeću, rekao je za Vreme da Elektroprivredi Srbije predstoji pronalaženje načina za zajedničko korištenja ugljena i komunalnog otpada u termoelektranama, što često ima i veću energetsku vrijednost nego domaći lignit.