Divna Čolić (32) srpska je poduzetnica i vlasnica kompanije Bulibasha koja je svoj san uspjela ostvariti 11.000 kilometara daleko od doma. Proizvodi samoodrživu obuću od palminih niti za zvijezde Marvelovih filmova, prodaje je diljem svijeta, te ima 50-ak zaposlenih o kojima brine

“Dolazim iz jako male sredine u Srbiji i samim tim nije ni bilo puno prostora da se nešto veliko sanja. Nakon srednje škole upisala sam Likovnu akademiju u Beogradu. Uspjela sam i uz to još i dobila stipendiju.

Nakon fakulteta na završnoj godini, čula sam za stipendiju u Indoneziji, aplicirala sam, pogurala da sve završim u roku i uspjela sam je dobiti. Te 2013. sam napustila Srbiju i krenula s kartom u jednom smjeru za Javu,” počinje svoju priču Divna.

“Yogyakarta je bio moj prvi dodir s Azijom i Indonezijom i to je bio jako zanimljiv period. Ali živjeli smo kao pravi studenti – u vječitoj oskudici. Nakon što sam posjetila Bali, shvatila sam da želim živjeti tamo. Moj prvi pravi posao koji sam dobila bio je da budem hostesa u restoranu Republic 45.

Jako daleko od mog sna – završila sam u restoranu. Ali shvatila sam da moram napraviti kompromis, jer sam htjela biti na Baliju, nisam se željela vratiti u Srbiju. Taj prvi posao mi je ipak pomogao da stvorim veze, pa su me pozvali da radim u Potato Headu, koji je najveći beach club na Baliju, gdje sam bila menadžer. Oni su ogromna korporacija, dobila sam pravi menadžerski trening i to je bio moj prvi dodir s velikom stranom kompanijom gdje se vodi tim ljudi”, priča Divna.

No, 2018. je napustila Bali, te odlučila malo napuniti baterije i putovati. Putovala je Tajlandom i Kambodžom i završila u Maroku. Ponovo se zaposlila u hospitalityju, ovaj puta u indonežanskoj korporaciji Ismaya. Otvorili su novi beach club i Divna je postala desna ruka general managera.

Filmski scenarij
“U ožujku 2020. sve se počelo rušiti kad je došla korona. Dobila sam otkaz u beach clubu jer turista više nije bilo, a imala sam tri obitelji koje su mi radile cipele i produkciju u Denpasaru. I apsolutno skoro ništa ušteđevine, sve sam uložila u cipele”, nastavlja Divna. I tada se događa filmski scenarij. “Sjećam se da sam imala zadnjih 300 eura i mislim: OK, platit ću struju i hranu.

Kad pročitam negdje da su ljudi počeli kupovati sve više online i to preko Facebook oglasa. Odem na Fivver, naručim od nekog indijskog programera FB oglase, platim zadnjim novcima koje imam i nadam se da će upaliti. To je bila čista kocka, jer ne znaš je li taj netko stručan i hoće li se ljudima uopće svidjeti tvoj proizvod.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Naručila sam kampanju za 100 dolara i ostatak novca sam uložila u oglašavanje preko neta. Pa što bude. Nakon toga sam otišla nešto pojesti i nadala se da će to upaliti, jer ja nemam više niti jednog aduta u rukavu. Sjedim ja tako na večeri i gledam kako mi mobitel počinje blinkati i ne prestaje – stižu mi narudžbe jedna za drugom. To je bio nevjerojatan osjećaj” prepričava Divna.

Brand Bulibasha je postao popularan i na modnom nebu. Divna i njen brand izašli su u britanskom Vogueu i Elle magazinu, a onda se uključio i Hollywood. Marvel studio je naručio stotinu pari cipela za film koji bi trebao izići u kinima 28. lipnja.

“Nisu nam rekli detalje, ali cipele su muške i ženske i već su poslane u njihov studio u Londonu”, kaže Divna. Bulibasha je inače brand koji se radi od 80 posto od razgradivih materijala, svaka cipela je rađena ručno i košta od 120 do 300 dolara, ovisno o modelu. Bulibasha se prodaje i u 50 trgovina diljem svijeta – od Australije, Novog Zelanda, Velike Britanije, SAD-a, Bliskog istoka, Izraela. Narudžbe stižu iz Srbije i Hrvatske.

Ulaganje u brand
“Zarada je ovdje relativan pojam, jer većinu ulažem u brand. Najviše novca odlazi na marketing i na pošiljke, a najviše ulažem u kvalitetu proizvoda. Svako malo mijenjam pakiranje, dodajem bolje prirodne materijali, kvalitetnije džonove.

Cilj mi je da Bulibasha jednoga dana bude sto posto biorazgradiva obuća,” kaže Divna i dodaje kako materijale nabavljaju s drugih indonezijskih otoka, kupuju od malih proizvođača koje podržavaju.

Najveća snaga branda je u tome što je proizvod unikatan. “Treba puno strpljenja, jer trebaš poznavati ljude i lokalnu kulturu, treba znati raditi s Indonežanima. Pletači su primjerice svi Balinežani. Oni imaju jako puno ceremonija tijekom godine i jako štuju svoju hindu religiju, pa zato moraju imati i fleksibilno radno vrijeme. Ne možeš ih vremenski ograničiti, treba biti fleksibilan,” objašnjava Divna.

“Imam jako velike planove za Bulibashu i za kompaniju. Želim da Bulibasha bude jedan od najprepoznatljivijih brendova obuće od prirodnih materijala. Ne samo od palminog lišća, sada istražujem i druge materijale, kao primjerice niti od ananasa.

Htjela bih i da budemo primjer kako se business može postaviti tako da ljudi budu prioritet. Sada radimo na tome pomažemo zajednicu ljudi koji imaju problema sa sluhom,” zaključuje Divna.