Preko platforme Infostud u proteklih godinu dana bilo je osam oglasa u kojima su se tražile buregdžije, a kada se u obzir uzmu i početnici i majstori sa iskustvom, prosječna plaća koja je nuđena bila je 1.000 eura, objavio je N1. Napominju da je to samo dio ponuda za ovaj posao jer brojne pekare i buregdžinice buduće zaposlene traže oglašavanjem na drugi način ili preko preporuka.

Miloš Turinski iz Infostuda za N1 je rekao kako je najvišu plaću majstoru ovog zanata preko platforme Infostud nudila jedna novosadska pekara. Uz uvjet da se uz prijavu pošalje snimak rada, ova pekara je nudila plaću od čak 200.000 dinara. Da plaće buregdžijama idu i do 200.000 dinara, potvrđuje i Svetlana Radaković iz jedne od najpoznatijih pančevačkih buregdžinica Stankoski.

Solidni uvjeti
“I to za 22 radna dana na mjesečnoj razini, koje podrazumijevaju osam sati rada. Na to se treba dodati i ono što se uplaćuje državi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje što znači da je to stvarno jedna dobra plaća, pogotovo za Srbiju, i više nego dobra”, ocijenila je i dodala da jedan buregdžija može napraviti oko 60 tepsija bureka za radno vrijeme.

Unatoč visokim plaćama, majstora ovog zanata teško je naći, a Turinski za portal N1 navodi kako nije neobično i da buregdžije rade u dvije ili više pekara. Svetlana Radaković iz pekare Stankoski ističe kako postoji više razloga zbog kojih buregdžija nema na tržištu.

“Nema ih na tržištu. Odlaze ljudi u inozemstvo iako su kod nas plaće veće nego što se nude na zapadu za taj profil zanimanja, dok mladi ne žele učiti taj zanat, jer je potrebno dosta truda i vremena da bi se od početnika napravio vrhunski buregdžija”, rekla je Radaković i navela kako je potrebno da prođe tri do pet godina da bi netko s talentom postao vrhunski majstor za pravljenje bureka.

Mlade ne zanima
Da pekara zaista nema potvrđuje i Zoran Pralica, predstavnik Unije pekara Srbije, koji upozorava da postoji više razloga zašto u našoj zemlji nedostaje ljudi za ovaj kadar.

“Plaće pekara su od 80.000 do 180.000 dinara. Imamo problema s malim brojem radnika, pogotovo u ljetnoj sezoni, jer mnogi od njih odlaze u Crnu Goru ili Hrvatsku, jer su tamo bolje plaćeni. Velike poteškoće stvara i činjenica da mali broj djece upisuje stručne pekarske škole.

Neke škole već počinju polako gasiti odjele za te aktivnosti ili spajati pekare i mesare u razred. Puno škola nema potrebnu popratnu opremu na kojoj bi učenici mogli vježbati, a mi smo kao udruga skoro sponzorirali i donirali opremu školama, kako bi imale na čemu učiti”, objašnjava Pralica.

Konkretne komunikacijske vještine

Što danas znači biti relevantan iz perspektive onih koji kreiraju komunikaciju budućnosti?

E-mobilnost bez prepreka

Revolucija u punjenju električnih vozila: Charge Pro donosi pametnu kontrolu i uštedu za tvrtke