Energetski sektor obilježio je tjedan za nama, ne samo u Hrvatskoj, već i u regiji. Nažalost, umjesto da se bavimo investicijama, novim radnim mjestima ili poslovnim uspjesima, prisiljeni smo baviti se razradom kriznih scenarija. Nakon devet mjeseci neriješenog stanja “povuci-potegni”, ovoga su tjedna stupile na snagu američke sankcije protiv Naftne industrije Srbije. Jasno, bilo je to nešto što je već dugo “visjelo u zraku”, pa sasvim sigurno nije izazvalo šok, no to ne znači da zato posljedice za Srbiju i dio regije neće biti itekako teške. Dan prije stupanja sankcija na snagu, u Zagrebu je sastankom između predstavnika Janafa i MOL-a napokon, nadajmo se, otpočelo razdoblje normalne komunikacije između dvaju poslovnih partnera, bez nepotrebnih političkih “začina” koji su obilježili proteklih nekoliko tjedana. Sasvim je jasno da u aktualnim geopolitičkim okolnostima, Hrvatska i Mađarska upućenije jedna na drugu. Uz, dakako, stanoviti “poguranac” američke administracije koja sasvim sigurno želi strateški smanjiti ruski energetski utjecaj u cijeloj Europi, pa i njezinom jugoistočnom dijelu.

S druge strane, svjedočimo već ovih dana brojnim medijskim spinovima koji najčešće promašuju metu. Prvi je promašaj navodna MOL-ova želja da kupi udjel u Janafu. Takvo što ne samo da nije realno već nije ni na stolu i netko je očito pogrešno iščitao poruke iz Budimpešte. Iz MOL-ova priopćenja u kojem stoji da bi bilo dobro da Janaf prouči “međunarodne primjere vlasničke strukture zapadnoeuropskih transportnih kompanija, gdje prisutnost korisnika nafte kao suvlasnika jamči pravedno određivanje cijena i kontinuiranu dostupnost usluga”, ne stoji mađarska želja za kupnjom udjela u Janafu već je i to jedan od načina da se pokuša utjecati na cijenu transporta. A to je čitavo vrijeme glavna tema. Sasvim je jasno da su korekcije Janafovih cijena moguće, no to će biti vezano uz moguće povećane količine nafte koja će se transportirati za rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj. Uostalom, to su potvrdila i oba člana Uprave Janafa, Stjepan Adanić i Vladislav Veselica. Uz to, čitatelji Poslovnog vikenda znaju da je član Uprave Janafa Vladislav Veselica u kolumni prije dva tjedna na našim stranicama vrlo jasno formulirao strategiju Janafa, kao i svijest o svim postojećim rizicima. Primjerice, iduće godine kreće izgradnja naftovoda Mađarska – Srbija koji ima potencijal zadovoljiti potrebe središnje Europe za naftom mimo Janafa. Ipak, to ne znači da će budućnost Janafa zbog toga biti ugrožena, jer se unazad nekoliko godina kompanija uspješno okrenula tržištu.

Puno je više upitnika oko sudbine Naftne industrije Srbije, a koja onda posljedično ima utjecaj na cijelu regiju. Teško je zamisliti scenarij u kojem Rusi ostaju većinski vlasnici NIS-a. Još je teže zamislivo da bi neka hrvatska kompanija ili hrvatski poduzetnik postao novi suvlasnik NIS-a. Moramo biti svjesni političke realnosti. No, primjerice, neka hrvatsko-mađarsko-američka ili bilo koja slična kombinacija, to je već itekako zamislivo. Svjedočili smo posljednjih godina i znatno većim čudima na globalnoj sceni. Što god mislili o Vučiću, on itekako ima političkog talenta za osluškivanjem promjena na globalnoj geopolitičkoj ploči. Jasno mu je da daljnje odugovlačenje više nije na stolu. Najveće žrtve ovih sankcija bit će građani Srbije, kao i svi zaposlenici NIS-a, a kolateralne žrtve su svi poslovni partneri NIS-a kojih ima jako, jako mnogo.

S druge strane, politički značaj NIS-a za Ruse je ogroman i teško da će se lako riješiti te poluge. Rješenje ove situacije teško je vidjeti u Bruxellesu, Budimpešti, Zagrebu ili Beogradu. Na kraju, sve će ovisiti o dogovoru na relaciji Washington-Moskva…