Zemlja fjordova i jezera, koju nazivaju i zemljom polarnih noći, Norveška je od najsiromašnije države na Skandinavskom poluotoku u kojoj je nekada vladala i glad, postala jedna od najbogatijih država Europe, a samim tim i najprimamljivija za rad i za život.

Visok standard, razvijena ekonomija i socijalna politika napravili su od ove države “sigurnu luku” za sve one koji su bili spremni napustiti rodno mjesto i potraže sreću u ovim hladnim predjelima na sjeveru Europe. Tim putem su prije gotovo jedno desetljeće krenula i dvojica inženjera iz Crne Gore – Boško Janjušević i Dino Rastoder, piše Vijesti.me.

migracija

Sve više ljudi seli se u ovu zemlju što nije čudno jer prosječna plaća iznosi 4650 eura

Novi trend

Finci bježe iz svoje zemlje: Utočište im više nije Švedska, a najčešće odlaze iz jedne tražene profesije

Čini se da nije bilo teško odabrati lokaciju van Balkana na kojoj bi gradili svoju i budućnost svoje obitelji.

“Splet raznih okolnosti doveo je do mogućnosti za zaposlenjem u jednoj uspješnoj kompaniji iz Osla. Nije bilo nekog dugog i strateškog planiranja, više stvari se posložilo i odlučio sam probati. Od odluke da pošaljem prvi CV do preseljenja prošlo je manje od dva mjeseca. Ovo sigurno ne treba uzeti kao pravilo, bio je to izuzetak da se tako brzo stvari poslože. Obično je proces traženja posla malo duži i, naravno, ovisi od situacije na tržištu rada i uvjeta za različite profesije. Kao programeru, bilo je jednostavno doći do posla i znanje iz Crne Gore je vrlo relevantno i lako prenosivo na ovo tržišt””, prenosi svoje iskustvo Podgoričanin Dino Rastoder koji je zaposlen u DNB banci, najvećoj financijskoj instituciji u Norveškoj.

Ni drugom sugovorniku Vijesti, građevinskom inženjeru Bošku Janjuševiću nije bilo teško odlučiti se u kojem pravcu da krene kada je odlučio napustiti Balkan.

“Ja sam imao priliku nakratko posjetiti Norvešku 2013. godine, kada je i počela moja misija traženja posla ovdje. Odabrao sam Norvešku zbog visokog standarda života, napredne socijalne politike, ekološke svijesti i prilika za osobni i profesionalni razvoj. Bilo je potrebno dosta upornosti i odlučnosti dok sam tražio posao, ali se na kraju isplatilo. Prvo sam se zaposlio u jednoj naftnoj kompaniji u Kristiansandu, na jugu zemlje. Već nakon godinu dana, morao sam ili tražiti novi posao ili napustiti Norvešku. Novi posao dobio sam u kompaniji “Norsk Hydro”, koja je jedna od najvećih proizvođača aluminija na svijetu. Moja iskustva su do sada bila prilično pozitivna i ja sam zadovoljan svojim izborom”, ističe Janjušević koji radi kao projekt menadžer srednjih i velikih investicijskih ulaganja.

“U deset godina nikada nitko nije očekivao da radim van radnog vremena”

Na poslovni ambijent su se lako navikli jer su, kako kažu, prednosti u odnosu na naše prostore velike, a kao glavnu ističu poštovanje od strane kolega i nadređenih, bez obzira na kojoj se poziciji radnik nalazi u firmi.

“Moje iskustvo u Norveškoj vezano je i za manju kompaniju, ali i za jednu od najvećih. Mogu reći da glavni dojam iz ovih kompanija jest uzajamno poštovanje. Bez obzira na kojoj si poziciji, s kojim iskustvom dolaziš, uvijek ćeš biti saslušan i uvažen. Znanje i trud se izuzetno cijene. Kvalitetan odnos između posla i obitelji je iznad svega. Naravno da se ne treba zanositi da je sve idealno i savršeno.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Normalno je da u svim kompanijama ima borbe za pozicije, borbe za pažnjom i dokazivanjem. Ali, za ovih deset godina nikada nitko nije očekivao da radim van radnog vremena, vikendima, s odmora i slično. Bilo je perioda kada se radilo prekovremeno, ali uvijek je to bilo planirano i to je bio moj izbor. Veliki projekti zahtijevaju požrtvovnost i veliki rad, ali su uvijek nagrađeni”, ističe Rastoder u razgovoru za “Vijesti“.

Prema njegovim riječima, za Norvešku je karakteristično funkcioniranje sustava u kojem nedostaje puno kvalitetnih radnika.

“Nema kumova, stranki…”

“Onda se svi bore za dobrog radnika i poštuju doprinos koji isti ostvaruje. Samo poslovanje je u potpunosti zasnovano na tome tko može ostvariti bolji proizvod ili uslugu, dakle tko može pobijediti u realnoj tržišnoj utakmici. Dok u Crnoj Gori je većina poslova u sprezi s nekim nepoznatim tržišnim faktorima, na primjer prijateljstva, kumovi, stranki slično”, ističe Rastoder.

I uravnoteženost između poslovnog i privatnog života je ono što razlikuje poslovni ambijent u Norveškoj od onog u Crnoj Gori.

“Razlike u poslovanju uključuju veću transparentnost, manju agresivnost, efikasnije procedure, veći fokus na radnička prava i zdravlje te bolju ravnotežu između poslovnih obaveza i privatnog života. Od samog razgovora za posao nailazite na veliku profesionalnost. Već se tada može primijetiti da se cijene isključivo ljudske i profesionalne karakteristike. Poslovni ambijent u Norveškoj je transparentan, podržava ravnotežu između posla i privatnog života te naglašava timski rad i inovacije”, kaže Janjušević.

“Život u Norveškoj karakterizira visoki standard, sigurnost, pristup zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju te veći fokus na kvalitetu života u odnosu na Crnu Goru i Balkan. Razlike uključuju manju birokraciju, veću ekološku osviještenost i želja za boravkom u prirodi”, naglašava Janjušević.

“U Norveškoj ono što ti pripada, to i dobiješ, dok na Balkanu to skoro pa ovisi o tome koliko imaš sreće. Uvijek ponavljam da je dovoljno stresno da nakon deset godina nikad nisi siguran da si pravilno izgovorio ulicu u kojoj živiš. Da počnemo od toga pa sve ostalo. Puno ovisi o osobi, navikama i potreba. Netko se lakše snađe ovdje, a netko teže. Ja sam pronašao puno stvari koje mi odgovaraju. Od prirode, sistema, grada, ljudi, navika, hrane. Ali, sve to sam više ili manje imao i u Crnoj Gori. Plus, bio sam siguran kako se izgovara ulica u kojoj živim”, kaže Rastoder.

Nikad ne reci nikad

Što se tiče povratka u Crnu Goru, Rastoder kaže – nikad ne reci nikad.

“Da budem iskren, ovdje sam našao način života koji meni odgovara trenutno i nema nekog velikog poticaja zašto bih razmišljao o povratku. Iz Crne Gore najviše mi nedostaju obitelj i prijatelji. Na moju sreću ovdje imam i puno dobrih prijatelja iz Crne Gore koji su doselili u posljednjih deset godina. To puno olakšava boravak”, ističe on.