Na svega deset hektara ove sezone ubirat će se plod hmelja od polovine kolovoza u Bačkom Petrovcu, gdje se još samo ova kultura uzgaja, piše B92.  Svojevremeno na petrovačkim oranicama pod ovom biljkom bilo je 200 hektara, a u Vojvodini je zauzimao čak 1.500 hektara i imao tradiciju dugu 250 godina.

Rastislav Struhar jedan od uzgajivača iz Bačkog Petrovca, skreće pažnju na to da Pokrajina svake godine daje subvencije za uzgajanje hmelja, ali da nema zainteresiranih, iako kada se posadi korijen – rizom na jesen, u narednih 15 godina zemljoradnici ga više ne sade, već samo sijeku korijen iznad zemlje i iznova pokreću proizvodnju.

On objašnjava da je prije nekoliko godina dobio novčani poticaj za podizanje stupova budući da je hmelj dugačak i širok, može dostići visinu od šest metara i biti širok isto toliko, budući da se omotava, piše Dnevnik.rs.

“Poticaj mi je dobro došao, dobio sam tri milijuna dinara i bio zainteresiran da se hmeljarstvo obnovi, razgovarao sam o tome s predstavnicima Ministarstva poljoprivrede i Pokrajine, ali bezuspješno. Mada iz godine u godinu sve više malih poduzetnika se odlučuje za proizvodnju zanatskog piva i što ovdje privređuju velike industrijske pivara”, napominje Struhar.

Na padinama Kalnika

Izgleda kao francuska Provansa: Obitelj Golub sve više privlače turiste, krenula je i berba lavande

On hmelj ne prodaje u Srbiji već ga izvozi u Njemačku, Poljsku, Italiju, Hrvatsku, čiji uvoznici (trgovci, pivovare i proizvođači čaja ) nasuprot domaćim pivarama, prepoznaju kvalitetu. Doduše, male količine, svega nekoliko stotina kilograma, se proda i zanatskim pivarama, ali to su beznačajne količine, jer oni pivo proizvode u malim količinama.

“Privatizacijom domaćih pivara naša država nije postavila uvjet da novi vlasnici moraju u proizvodnji otkupljivati hmelj s domaćih njiva, kao što je to tražila u vlasničkoj transformaciji duhanske industrije. Zato su dolaskom stranih prerađivača poljoprivrednici prije dva, tri desetljeća izvadili korijen i odustali od ove biljke jer nisu imali kupce, a radili su ga u okolnim selima oko Bačkog Petrovca pa i šire, čak i u Sremu. Petrovac je bio centar hmeljarstva, gdje još ima sačuvano skladište i mehanizacija. Prosječan prinos hmelja je oko dvije tone po hektaru, a kilogram košta od četiri do 20 eura, ovisno o tome prodaje li se cvijet, šišarica ili kao pelet, koji je skuplji jer predstavlja viši stupanj obrade”, piše Dnevnik.rs

“Prosječno se može zaraditi bruto oko 15.000 eura, ali treba znati da i troškovi proizvodnje nisu mali, posebno što u hmeljarstvu treba puno ručnog rada, pa su sezonski radnici neizbježni. Ti troškovi su svakom poljoprivredniku najveći izdatak, jer treba osigurati novac”, priča ovaj proizvođač.

Za hmelj postoji sigurno inozemno tržište, dobra cijena i pomoć države. Nije roba za burze, a kada se gleda zarada uzima se desetogodišnji prosjek.

“S druge strane, ono što vjerojatno sputava ratare da se okrenu hmelju su velika ulaganja, u startu proizvodnje treba čak 30.000 do 35.000 eura po hektaru. Međutim poslije tog ulaganja nema novih, već svake godine održavati novi korijen i uz pomoć sezonske radne snage, agrotehniku i mnogo rada stići do zarade”, navodi Struhar.