U Srbiji ima oko 200.000 građana starijih od 50 godina koji su bez posla, točnije u svibnju ih je na zavodu za zapošljavanje bilo 194.260. Iako država daje posebne poticaje za njihovo zapošljavanje, posljednju riječ ipak imaju poslodavci. Mogu birati između radnika do 30 godina, kvalificiranog i polukvalificiranog, onog koji je registriran kao tehnološki višak ili onih koji su stariji od 50 godina, jer su to najugroženije skupine na tržištu rada.

Postavlja se pitanje zašto poslodavci nerado biraju starije radnike, piše Politika.

Nada Satarić, iz Udruženja građana Snaga prijateljstva – Amiti, kaže da poslodavci imaju predrasude da su najučinkovitiji radnici između 30 i 45 godina.

“Između dva kandidata istih kvalifikacija i sposobnosti oni bi u 68 posto slučajeva izabrali osobu mlađu od 45 godina. Zato je među ženama od 45 godina, koje su inače najugroženija skupina na tržištu rada, najveći broj dugoročno nezaposlenih. Razočaranost, obeshrabrenje, gubitak nade i mnogobrojni neuspješni pokušaji da pronađu posao dovode ih do odustajanja od daljeg traženja zaposlenja, te aktivno pokušava pronaći posao njih tek 55.000”, objašnjava Satarić.

Kao preporuku poslodavcima ona izdvaja veće ulaganje u obuku i razvoj vještina kod zaposlenih. “Vlada uvjerenje da su stariji radnici manje sposobni prilagoditi se novom okruženju, brzim promjenama i usvajanju novih znanja i vještina. To nije točno, a umjesto da njihovo iskustvo bude prednost, njihov staž ih uglavnom čini manje poželjnim radnicima. U Srbiji danas 43 posto zaposlenih pripada ranjivim starosnim grupama”, objašnjava Satarić.

Sociolozi podsjećaju kako među poslodavcima vlada mišljenje da stariji sporije uče, da im je potrebno više vremena za trening, da su skloniji oboljevanju i da će biti odsutni s posla na trošak poslodavca.

“Većina poslodavaca ima veći interes da zaposli starijeg i iskusnijeg radnika, pa mi nije jasno kako ih je toliki broj na zavodu za zapošljavanje”, kaže Nebojša Atanacković, počasni predsjednik Unije poslodavaca Srbije.