Minimalna plaća, koja bi se trebala isplaćivati radnicima zaposlenim na najjednostavnijim poslovima, a prije svega u razdoblju kada kompanija loše posluje, u Srbiji se vrlo često zloupotrebljava, piše Politika. Za minimalac od trenutačnih 30.000 dinara (oko 250 eura) danas se nerijetko radi i u kompanijama koje posve dobro posluju, a prema procjenama sindikalnih organizacija, oko 350.000 radnika, odnosno oko 15 posto svih zaposlenih u Srbiji, prima minimalnu plaću. Od tog broja, nešto manje od 30.000 zaposlenih u javnom sektoru također radi za minimalnu plaću, a ima i onih u Srbiji koji rade za iznos niži od ionako niskog minimalca. Da je ukupan broj onih koji primaju minimalnu plaću potcijenjen, kao i da takva plaća postaje pravilo, a ne izuzetak, potvrđuje Zoran Ristić, savjetnik za ekonomska pitanja u UGS Nezavisnost.

“To što minimalnoj plaći pribjegava sve veći broj poslodavaca suprotno je Zakonu o radu, koji propisuje minimalnu plaću kao neku vrst sigurnosti za zaposlene kada kompanija ima problema i bori se za opstanak. Nažalost, Srbija sebe promovira kao zemlju jeftine i kvalitetne radne snage u koju je veliki broj investitora i došao upravo zbog toga, jer im se isplatilo izvlačiti dobit na račun te jeftine radne snage. To svakako utječe i na prihode u proračunu. Ranije je možda i postojalo opravdanje za takav imidž Srbije, kada je bilo bolje da zemlja dobija prihode i po osnovu uplaćenih poreza i doprinosa na minimalnu plaću nego da joj se ništa ne ulijeva državnu blagajnu. Sada je ipak vrijeme da se odustane od takve slike Srbije kao zemlje s jeftinom radnom snagom”, smatra Ristić.

Inspekcija ne reagira

On podsjeća da za 176 sati rada mjesečno bruto minimalna plaća iznosi 47.819 dinara (oko 393 eura), a neto 30.367 dinara (oko 250 eura), što je cijena od 172,5 dinara (oko 1,5 eura) po satu rada. Ta razlika od oko 17.000 dinara zapravo predstavlja trošak za poslodavce po radniku, što znači da se za uplatu poreza i doprinosa za minimalnu plaću za oko 350.000 radnika u državnu blagajnu svakog meseca slije oko šest milijardi dinara (oko 50 mil. eura). Ako bi minimalna plaća bila veća, dodaje Ristić, što bi svakako trebalo biti, i čemu neprestano teže sindikati, logično je i da bi se više novca uplaćivalo u proračun, što bi bilo od veće koristi i za samu državu. Da niska minimalna plaća i te kako oštećuje proračun, jer se manje novca od poreza i doprinosa uplaćuje u državnu blagajnu, smatra i Ranka Savić, predsjednica Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata. “Osim za državu, tu je i šteta za zaposlenike, koji od minimalne plaće ne mogu pokriti niti osnovne troškove života. Iako svi znamo da bi poslodavac trebao isplaćivati minimalnu plaću samo ako je u poslovnim problemima, i to samo u ograničenom vremenskom razdoblju, to nikako nije praksa u Srbiji. Međutim, nitko se ne buni što je to tako. Država ne reagira, kao niti radnici, pa čak ni inspekcije, a broj onih koji su na minimalnoj plaći naglo se povećava. Tome svakako pridonosi i kriza izazvana koronavirusom, pa se proširio i opseg djelatnosti gdje se sada isplaćuje minimalna plaća, a to su turizam, ugostiteljstvo, samostalne djelatnosti. Zato već sada možemo reći da oko 500 tisuća ljudi živi sa 30.000 dinara mjesečno”, objašnjava Ranka Savić.

Radnici šute zbog straha

Na minimalnoj plaći su uglavnom zaposleni u školstvu i zdravstvu koji rade na održavanju higijene, kao i radnici u nekim buticima, kafićima, trgovinama, u niskoproduktivnim granama kao što je tekstilna industrija, ali i oni u mikropoduzećima koja ne isplaćuju veću plaću od minimalne ne zato što to neće, nego zato što nemaju novca.

“Minimalna plaća prisutna je u svim djelatnostima, pa čak i u visokoprofitabilnim sektorima kao što je IT, gdje poslodavci uplaćuju poreze i doprinose na minimalnu plaću, a preostali dio koji bi trebali uplatiti državi dijele sa zaposlenicima. To je kršenje zakona, ali ja nisam imao prilike čuti da je bilo koji zaposlenik tužio poslodavca zbog takvog ponašanja”, dodaje Ristić.

Problem je što je tržište rada takvo da su ljudi prisiljeni prihvatiti bilo kakav posao da bi sebi osigurali kakvu-takvu egzistenciju. “Kada moraju izabrati između posla za koji će biti minimalno plaćeni ili tužbe protiv poslodavca, vrlo malo njih će se odlučiti na ovo drugo”, dodaje Ristić. Iznos minimalne plaće za sljedeću godinu postat će poznat javnosti do sredine ovog mjeseca, navodi Politika.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Međutim, iako pregovori Socio-ekonomskog savjeta traju već neko bvrijeme, već sada je poznato da će iznos minimalne plaće biti manji od minimalne potrošačke košarice, koja iznosi oko 37.500 dinara (oko 310 eura), što je inače glavni zahtjev sindikata.