Za sve liječnike koji skrbe o osobama sa šećernom bolesti tipa 2 korisno je postojanje preporuka i smjernica u liječenju. Najpouzdanije informacije o zdravlju su one koje se temelje na medicinskim istraživanjima. Pouzdanost tvrdnji kojima se preporučuju dijagnostički postupci, mogućnosti liječenja kao i sve druge informacije o zdravlju, ocjenjuje se u stručnim medicinskim krugovima pomoću specificirane razine dokaza. Najvišu razinu pouzdanosti imaju navodi koji se temelje na rezultatima dobro planiranih kliničkih istraživanja sa konzistentnim rezultatima u populaciji za koju se daju preporuke.

Stručna medicinska društva, posebice ona koja ujedinjuju stručnjake na nivou zemlje, regije ili svijeta često izdaju pisane preporuke, smjernice ili strategije za liječenje pojedinih bolesti, a koje se temelje na opisanim kriterijima pouzdanosti. Važno je da se iste preporuke i redovito obnavljaju, u skladu sa novijim rezultatima medicinskih istraživanja ili kliničkih spoznaja i iskustava.

Korištenje smjernica u svakodnevnom radu pomaže da se unaprijedi pristup bolesnicima i definiraju okviri racionalnog, odnosno optimalnog liječenja šećerne bolesti. Time se postiže primjerena kontrola bolesti, najvažniji preduvjet za uspješnu prevenciju komplikacija. Kako kronične komplikacije predstavljaju najveći udio u ukupnim troškovima liječenja šećerne bolesti, njihova prevencija omogućava racionalizaciju troškova i dugoročno gledano uštedu zdravstvenom sustavu.

Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskog liječničkog zbora izradilo je 2011. godine svoje prve smjernice o prehrani, edukaciji i samokontroli te farmakološkom liječenju šećerne bolesti tipa 2. Farmakološki pristup liječenju tada je uglavnom slijedio njemački predložak. Od tada su brojna ugledna društva u svijetu obnavljala svoje smjernice te su početkom 2016. godine objavljene dopunjene smjernice za farmakološko liječenje šećerne bolesti tipa 2 u Republici Hrvatskoj s ciljem pomoći liječnicima u njihovom svakodnevnom kliničkom odlučivanju.

Znanje i informiranost oboljelog o karakteru i težini bolesti u značajnoj mjeri doprinose lakšem prihvaćanju bolesti i podstiču na aktivno sudjelovanje u liječenju. Tamo gdje bolesnik sudjeluje u odlukama o svojem zdravlju i aktivno se odnosi prema samom liječenju, tu je izlječenje izglednije, a liječenje dokazano uspješnije. Stoga je vrlo važno, za procese izlječenja, ostvariti aktivnu suradnju liječnika i bolesnika. Ta suradnja ovisi o načinu komunikacije i povjerenju koje se izgrađuje.