Jezik osiguranja pun je različitih pojmova i detalja pa se nakon liberalizacije tržišta osiguranja mnogo građana našlo zbunjeno u mnoštvu ponuda i programa. To se osobito odnosi na zdravstveno osiguranje, koje je donijelo pregršt noviteta i promjena. Iako je zdravstveni sustav u Hrvatskoj baziran na načelima solidarnosti i uzajamnosti, znamo da obvezno zdravstveno osiguranje ne pokriva sve troškove liječenja, a ti troškovi nerijetko mogu dosegnuti vrtoglave iznose za dijagnostiku, liječenje ili rehabilitaciju. Ako znamo da nas obična prehlada, u slučaju da ne koristimo dopunsko osiguranje, može stajati stotinjak kuna, računajući sudjelovanje od 10 kuna za posjet liječniku obiteljske medicine, sudjelovanje za kupnju lijekova i slično, onda je sasvim logično da je izbor kvalitetnog osiguratelja nešto što će nam smanjiti nepotrebne troškove. Situacija je mnogo gora kod nekih drugih bolesti koje se tretiraju lijekovima s Dopunske liste lijekova HZZO-a, kada najveća doplata za lijekove može iznositi više od 1000 kuna po samo jednom pakiranju lijeka.
Prema izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak koje su stupile na snagu 1. siječnja 2020. godine, poslodavci koji plaćaju svojim zaposlenicima dodatno ili dopunsko zdravstveno osiguranje do iznosa od 2.500,00 kn godišnje po zaposleniku, oslobođeni su plaćanja poreza na dohodak. Također, za porezni tretman više nije presudno da budu osigurani svi zaposlenici, već poslodavac može osigurati samo dio zaposlenika. Ovu promjenu u oporezivanju pozdravili su i osiguratelji i poslodavci, kojima je sada lakše zaštititi svoje zaposlenike, što je zasigurno veliki korak u smjeru društveno odgovornog poslovanja i kvalitetnijeg odnosa prema zaposlenicima.
