Postojanje energetske strategije neke države značilo bi da ta država točno zna što treba napraviti sa svojom energetskom infrastrukturom, svojom nacionalnom naftnom kompanijom i vlastitim energetskim izvorima. Sve te elemente treba uklopiti u suvislu koncepciju i povezati ih kako biste dobili strategiju. Hrvatska, na žalost, nema dugoročne planove i zato će joj biti teško pregovarati s bilo kime o svojoj energetskoj politici i budućnosti. 

Vlada ipak pokazuje nekakvu želju da dobije kontrolu nad nacionalnom naftnom kompanijom, nije li to pokazatelj želje za strategijom?
Ne bih rekao. Pa pogledajte potpuno oprečne izjave u vezi Ine ministra gospodarstva i predsjednika Nadzornog odbora kompanije. To znači da nema neke suvisle politike prema tom problemu. Osim toga, oprečne izjave i nepostojanje jedinstvene politike u vezi kompanije daju vjetar u leđa onima s kojima na suprotnom kraju pregovaračkog stola pregovarate o budućnosti kompanije. Mađarska ima svoju strategiju, a trebala bi je imati i Hrvatska kako bi mogla braniti svoje interese.

Mislite li da Hrvatska uskoro može smisliti suvislu strategiju?  
Ne da je moguće, nego mora pod hitno smisliti strategiju. Prije dva desetljeća je postojala nekakva naznaka suvisle strategije. Prije svega bi trebali okupiti stručnjake i političare koji znaju što trebaju napraviti. I nemojte misliti da je naš jedini problem nedostatak energetske strategije. Mi nemamo niti poljoprivrednu ili strategiju gospodarenja otpadom. Nemamo ih jer se rezultati strategije mogu mjeriti u vremenu, a to, čini se, ne odgovara onima koji su ih dužni donijeti.