Čak i geografski mala država poput Hrvatske problemu zaštite okoliša treba pristupati globalno da bi rezultati bili vidljivi i mjerljivi

Čini li Hrvatska dovoljno da zaštiti svoj okoliš? Na ovo kompleksno pitanje teško je odgovoriti sa da ili ne, jer čak i da po pitanju zaštite okoliša sustižemo standarde Japana, svejedno bi to bila samo kap u moru. Zaštita okoliša je globalni problem i kao takvom mu treba pristupiti, čak i kada smo mala zemlja poput Hrvatske.Ono što treba priznati jest činjenica da zaštita okoliša nije više samo deklarativni prioritet naše izvršne politike. Glavni je razlog tomu što je ona važni segment pravne stečevine Europske unije koju moramo implementirati u svoje zakonodavstvo. Želimo li u Uniju, osim usklađivanja zakonodavstva, trebamo osigurati pravilnu provedbu tih zakona, što je mnogo teže. Zakoni impliciraju nove projekte, projekti financijska sredstva, a zbog krize na ona proračunska teško je računati. Bilo bi stoga idealno da maksimalno iskoristiti sredstva iz pretpristupnih fondova EU koja su nam na raspolaganju. Dobar dio tog posla već je napravljen, dio zakona je već usklađen, sredstva koristimo koliko umijemo, početnilčke greške u koracima smo izliječili, ali i dalje se ne možemo pohvaliti da svoj okoliš štitimo jednako dobro kao primjerice Njemačka.

Ima napretka
Prema Izvješću Europske komisije iz 2008. godine za Poglavlje 12. u Hrvatskoj je postignut određeni napredak poliranju zakonodavstva zbog europskih direktiva, veliki dio EU propisa uvršten je u postojeće zakone, a dio zakona koje nismo imali je donesen. Bio je to vrlo opsežan i zahtjevan posao jer je poglavlje za okoliš bilo jedno od najopsežnijih u acquisu – sastoji se od oko 300 direktiva i uredbi. Osim toga ono je i jedno od kompliciranijih za pregovore, kako zbog težine same materije, tako i zbog velikih financijskih ulaganja koja će biti nužna. Pregovori o tome poglavlju će trajati dugo i bit će završeni među zadnjima, jer će se prije toga morati dovršiti pregovori u svim drugim poglavljima, pogotovo se pritome misli na one koje se izravno tiču okoliša, a to su energetika, promet, industrijska proizvodnja i poljoprivreda.U svom Izvješću Komisija nadalje primjećuje da europska direktiva o odgovornosti za okoliš još nije u potpunosti prenesena, a koja definira modele sprječavanja i otklanjanja štete u okolišu kojima se pitanje odgovornosti onečišćivača za štete u okolišu prilagođava novim potrebama i pravilima koja vrijede u Europskoj uniji. Izvršenje njenih postojećih odredbi i dalje ostaje na niskoj razini. Također, evidentni su i problemi oko kvota za emisiju stakleničkih plinova, te se upozorava kako još uvijek nije uspostavljen nacionalni registar stakleničkih plinova. Veći je napredak postignut u gospodarenju otpadom. Zakon o otpadu je izmijenjen i dopunjen. Doneseno je provedbeno zakonodavstvo vezano uz gospodarenje građevinskim otpadom, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada te gospodarenje otpadnim muljem u poljoprivredi. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost financira sanaciju ilegalnih odlagališta otpada i lokacija na kojima se nalazi opasni otpad.Može se izvijestiti o određenom napretku u području zaštite prirode s donošenjem provedbenog zakonodavstva vezanog za uspostavu ekološke mreže, no još uvijek nisu određena zaštićena područja. Ona pruža administrativni okvir za određivanje zaštićenih područja u sklopu Natura 2000. Osjetne su i promjene na području nadzora industrijskog onečišćenja i upravljanja rizicima. Donesena je zakonska osnova za provedbu registra onečišćujućih tvari, ali registar još treba zaživjeti u praksi. U tijeku su i aktivnosti rekonstrukcije jedne rafinerije nafte kako bi se unaprijedila kakvoća zraka i naftnog goriva, riječ je o onoj u Sisku.

Povećati ulaganja
Upravo zbog toga je potrebno, primjećuje se u Izvješću, povećati ulaganja vezana uz usklađivanje industrijskih postrojenja sa direktivama o kakvoći zraka i velikim ložištima. Pravila za gospodarske subjekte u Hrvatskoj trebala bi biti istovjetna onima u EU, ali se malo tko toga pridržava.Onećišćenje azbestom još uvijek nije usklađeno sa pravnom stečevinom EU, te je na tom problemu osim zakona potrebno učiniti i druge administrativne napore. Ali zato Hrvatska dobro napreduje po pitanju kemikalija i genetski modificiranih organizama (GMO). Sve zakonske predradnje su osigurane za kvalitetno baratanje i skladištenje kemikalija, a usvojena je Nacionalna strategija kemijske sigurnosti. Vezano za GMO, usvojeno je provedbeno zakonodavstvo vezano uz Registar GMO-a i procjenu rizika stavljanja GMO-a na tržište. Općenito, postignut je dobar napredak u poglavlju zaštite okoliša, posebno u područjima kakvoće zraka, kemikalija i GMO-a. Bit će potrebni značajni napori na zaštiti voda, nadzora industrijskog onečišćenja i upravljanja rizicima, promjene klime i horizontalnih sektora, što je vrlo važno za pozitivnu ocjenu o Poglavlju 12.Prema nekim procjenama, Hrvatska bi do 2025. u zaštitu okoliša trebala uložiti oko deset milijardi eura kako bi se uskladila s europskim standardima na tom području. Od toga 4,8 milijardi eura bilo bi potrebno za upravljanje vodama, dvije milijarde eura za zaštitu zraka te 3,25 milijardi eura za gospodarenje otpadom, a većina projekata zasad se financira iz proračuna kojeg ionako nagriza kriza i recesija te dio iz pretpristupnih fondova. Upravo je zato važno, poručuju u resornom Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja, da se u projekte mobiliziraju privatne inicijative, pojedinci i gospodarski subjekti.

Privatne inicijative
Među glavnim primjedbama na sporost u implemetaciji odredaba zaštite okoliša u Hrvatskoj ističe se loša komunikacija između državnih, lokalnih vlasti i civilnih udruga za zaštitu okoliša te između samih regija, a upozoreno je i na neujednačenost regionalnog razvoja kao jednog od važnih čimbenika koji utječu na kvalitetu zaštitu okoliša. Istaknuto je da je najpovoljnija metoda za rješavanje problema otpada prevencija njegova nastajanja te recikliranje, a važnu ulogu ima i ekološka edukacija građana.Iako je recesija vrijeme gospodarskog usporavanja, mnogi gospodarstvenici i političari diljem svijeta ističu kako je upravo sad dobar tajming za ulaganje u zaštitu okoliša, što dugoročno može donijeti i veliku korist i dobit. Oni smatraju kako će sada restrukturiranjem privrede prema onim granama koje danas zovemo tzv. ’ekološkom industrijom’ trasirati svoj put za izlazak iz krize i otvoriti mogućnost za novi razvoj, neke druge zemlje najavljuju ublažavanje strogih ekoloških standarda i opterećenja za oslabljenu i recesijom nokautiranu privredu kao jednu od mjera za izlazak iz trenutne teške gospodarske situacije. Takav put najavila je njemačka kancelarka Angela Merkel.

Projekt

Upoznavanje javnosti
Kako bi senzibilizirali javnost, a posebno gospodarstva, na probleme okoliša, REC (Regionalni centar zaštite okoliša) pokreće projekt Nagrade za doprinos smanjenju Ugljičnog otiska. “ Namjera tog ambicioznog projekta jest, uz općenito promicanje potrebe kvalitetnog upravljanja okolišem, prvenstveno istaći dobre primjere smanjenja emisija stakleničkih plinova iz gospodarskog sektora, koji se tradicionalno smatra najvećim zagađivačem, na temelju izračuna njihovog Carbon Footprinta, a kroz konkretnu metodologiju priredjenu specifično za Hrvatsku”, ističe Irena Brnada iz Regionalnog centra zaštite okoliša.

Kyoto

Manje poslovnog rizika

Prije nego što nekome povjerite novac, provjerite ove podatke o njegovu poslovanju

Kućni budžet pod kontrolom

Računi, hrana i neplanirani troškovi pojedu plaću. Kako ipak pronaći novac za štednju?

Ratifikacija protokola
“Ratifikacijom Kyotskog protokola, uvođenjem naknade na emisiju ugljičnog dioksida te pripremama za punu implementaciju sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova u Hrvatskoj, stvaraju se preduvjeti za sustavno poduzimanje mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova. U tom kontekstu, nagrada za doprinos smanjenju ugljičnog dioksida dobiva još veći značajm jer bi se na taj način olakšalo ispunjavanje obveza iz Kyotskog protokola te bi se smanjio iznos naknada na emisiju ugljičnog dioksida koju plaćaju gospodarski subjekti”, zaključio je Željko Jurić iz Energetskog instituta ‘Hrvoje Požar’.