U trenutku pripreme ovog članka objavljena je vijest da je u 85. godini preminuo jedan od najvećih hrvatskih hotelijera Anđelko Leko.

Tek prije nekoliko mjeseci odlučio je, ne povući se u mirovinu, nego smanjiti dnevni tempo i prepustiti svoj većinski vlasnički udjel u svojim hotelima rovinjskoj Adris grupi. Leko je i nakon 60 godina rada zadržao je manjinske udjele u Expertusu i HUP-u Zagreb, a iznenadio je sve kada se i nakon toga u travnju u CERP-u pojavio sa svojom ponudom za preuzimanje dubrovačkih hotela Maestral. Leko je bio jedan od gospodarstvenika koji ulazi u krug onih koji su svoje kompanije sami razvijali, a najveći oslonac, kako je sam znao reći, bila mu je supruga Ivana. Dva sina, kako je priznao nakon dogovora s Adrisom, odlučili su ići svojim putevima, a premda jedan jest u turizmu, nisu preuzeli njegov biznis.

Nije realno da sin pravnik u 56. uči novi zanat, a ni da jedan sam ostane u tom poslu. Nakon mene bio bi to prevelik teret za jednoga, uspoređivalo bi ga se s ocem…", izjavio je u intervjuu Večernjem listu. Lekin dobar prijatelj Ivica Todorić proteklih je dana i formalno izgubio svoje, najveće obiteljsko carstvo u Hrvatskoj, koncern Agrokor, koji preuzimaju vjerovnici. Todorić je sada fokusiran na pravne zavrzlame oko Agrokora, a potomci su sa svojim novim planovima izvan fokusa javnosti.

Razvoj na vlastitom kapitalu
Ta dva slučaja nisu jednakog karaktera, no to su aktualni primjeri najvećih prepuštanja obiteljskih gospodarskih sustava od hrvatskog osamostaljenja. U najvećim hrvatskim obiteljskim "dijamantima" vlasništvo i poslovanje uglavnom je posloženo i raspodijeljeno što među članovima obitelji ili s odabranim partnerima. Najveći hrvatski distributer, ali i europski, grupacija Orbico Branka Roglića, već neko vrijeme na dnevnoj operativnoj razini vode njegovi sinovi Josip i Stjepan. Branko je predsjednik Nadzornog odbora i brine da se održi kultura kompanije na kojoj se gradila, a to je poštivanje ljudi i razvoj na vlastitom kapitalu, a ne novcem banaka. Budućnost kompanije je njihova briga, no, on kaže kako ostaje aktivan. "Bitno je imati softver u pogonu, jer onda i hardver funkcionira", nasmijao se Roglić, koji zaključuje kako je njegov glavni obiteljski dijamant supruga Vijeka, koja je donedavno, kada je otišla u mirovinu, vodila turistički biznis njihove grupacije.

Jedna od obitelji iz poduzetničke elite je ona Marinka Zadre, koji, gledajući iz današnje perspektive, u biznis vrlo promišljeno uključuje svoje potomke, ali se oslanja i na druge partnere. Poslovno je uspon Zadro postigao u šećernoj industriji, a u oba mu je projekta – preuzimanju virovitičke šećerane u stečaju i privatizacijom županjske Sladorane, partner bio Dražen Robić. Tim je partnerstvom Zadro pokazao da zna podići svoj biznis iznad hercegovačkog poslovnog miljea, a korak dalje napravio je uvrštenjem dionice Vira u kotaciju Zagrebačke burze.

Robić je prije dvije godine svoj udjel prodao Zadri, a on potom u Viro uveo francuskog partnera, jednog od najvećih europskih proizvođača šećera Cristal Union. Brigu o šećeranama Zadro je prepustio svom sinu Željku, a on se posljednjih godina usmjerio na svoju staru tihu patnju, proizvodnju vina i alkoholnih pića. Svojedobno Zadri nije uspjelo u cijelosti preuzeti zagrebački Badel, u čemu ga je zaustavio Ante Perković, pa je u stečaju kupio i iz pepela podigao splitsko Dalmacijavino. Taj posao povjerio je unuku Luki Diel-Zadri, starijem sinu Željka. Luka uživa veliko povjerenje djeda, a protekle dvije godine oživljava proizvodnju, koja je najvećim dijelom preseljena iz Splita u Drniš, te vraća u život nekadašnje brendove Dalmacijavina.

Naftaši nisu iznimka
Na nasljednike se već oslanjaju i general Ivan Čermak, čiji je sin Hrvoje uključen u upravljanje njegovim naftnim biznisom u Croduxu, ali i u nekoliko drugih manjih tvrtki. I drugi manji naftaš Tomislav Antunović, koji je razvio i hotelski biznis, oslanja se na obitelj. Sin Miroslav preuzeo je upravljačku funkciju, kćeri Mira i Ljiljana također su angažirane, no i on sam uporno ponavlja da se nema namjeru još povući.  Tako razmišlja i samozatajni Dragutin Drk, vlasnik varaždinske Vindije, koji je još uvijek njezin "alfa i omega", iako su kćerke Dubravka i Tamara odavno uključene u poslovanje tvrtki. 

Poput Drka i Enver Moralić, jedan od najdugovječnijih poduzetnika, još uvijek drži glavnu riječ u svom vinskom i prehrambenom biznisu. On još ima ideja i, kaže, ne razmišlja o povlačenju iz posla, ali ima oslonac u sinu Maximu, koji je jedini od četvero djece zainteresiran za njegov  biznis. Jako Andabak, koji je svoj biznis razvio od osiguranja do hotelijerstva, farmi i vina, ima četiri kćeri, od kojih su tri već preuzele upravljačke pozicije u njegovom Sunce Koncernu i osiguranju. Četvrta je još na studiju, no i ona se također priprema ući u neku od očevih kompanija. Jedan od doista specifičnih slučajeva za Hrvatsku obitelj je Artuković. Prvi od Artukovića, Milan je tvornicu Frank postupno preuzimao kroz privatizaciju i kasnije kupnju dionica od malih dioničara, a ostalo je zabilježena njegova javna objava da će oporukom uvjetovati da tvrtku tri generacije u obitelji ne smiju prodati.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Naslijedio ga je na čelu Franka sin Dubravko 2006., a prije godinu dana tvrtku je preuzeo unuk Ivan. Rijedak primjer dobre obiteljske suradnje i podjele uloga su Braća Pivac iz Vrgorca. Trojac koji čine Ivica, Neven i Tonći podigli su tu mesnu industriju, kako organskim rastom tako i uspješnim akvizicijama, a u poslove su već uključili novu generaciju obitelji, šestero sinova i kćeri. Samoborac Tomislav Debeljak od oca Božidara je pak preuzeo obrt i proizvodnju vijaka podigao na najvišu razinu u Hrvatskoj, posebno nakon preuzimanja kninskog TVIK-a u stečaju, a potom se "bacio" i na brodogradnju. Njegova djeca su još maloljetna, no i sam kaže da je po zakonu velikih brojeva (ima devetero djece) imati nasljednika, pogotovo što ih odgaja tako da neće biti pripadnici zlatne mladeži, nego da vole raditi. Danko Končar, koji je u isto vrijeme kad i Debeljak uplovio u brodogradnju, taj je posao, kao i hotelski, povjerio sinu Nenadu, dok se on bavi poslovima izvan Hrvatske.   

Manjim tvrtkama je puno teže
Prepuštanje vlasničke i menadžerske police nije laka odluka, što zbog nedovoljnog afiniteta nasljednika, što zbog vlasnika koji se teško mire s time da će morati u mirovinu. U Centru za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća CEPOR na taj problem izostanka podrške za prijenos poslovanja malih i srednjih poduzeća ukazuje posljednjih nekoliko godina. Velike kompanije kažu, nisu problem, jer u njima uglavnom vode brigu o tome da se sustav koji su razvili očuva i gradi dalje, a za osmišljenu izlaznu strategiju mogu si priuštiti i najbolje konzultante i pravnike.

Sve to predstavlja problem u malima i srednjima, pa CEPOR nastoji pokrenuti razmišljanja o tomu zasad kroz radionice koje organizira po Hrvatskoj u suradnji s Obrtničkom i Gospodarskom komorom. No, za ozbiljnu pomoć ipak smatraju da bi se trebala uključiti država i koristiti iskustva drugih zemalja u kojima država jednaku pozornost daje očuvanju obiteljskih biznisa kao pokretanju novih.  Takvu servisnu ulogu preuzimaju razvojne agencije koje imaju programe savjetovanja i dostupnosti financiranja za transfer obiteljskih tvrtki.

Jedna od mjera koju valja osigurati je i pomoć psihijatara, budući da prijenos obiteljskog posla nerijetko rezultira podjelama i sukobima unutar familije, što zaustavlja cijeli proces. Argument za uključivanje države i pružanje oslonca u prijenosu obiteljskih biznisa u CEPOR-u vide i u podacima europske prakse koja potvrđuje da uhodani obiteljski biznisi imaju dvostruko veće šanse preživjeti od startup tvrtki. 

Nastupa treća generacija

Prvo su roditelji, a sada kćeri preuzimaju kormilo
Naviku da u biznisu sve ostaje u obitelji već imaju i Ratkovići iz Varaždinskih Toplica, gdje obiteljski obrt Pilanu i Stolariju Ratković, kojeg je prije 55 godina pokrenuo otac Ivan razvio sin Miljenko i njegova supruga Dragica, a sad već preuzima treća generacija, kćeri Monika i Renata. U međuvremenu su preuzeli tvrtku Lipa u stečaju i sada njihov biznis po prihodima i broju zaposlenih već ulazi u srednje velike tvrtke. Ambiciozne kćeri pripremaju daljnji rast oslanjanjem i na europske fondove, a poslovanje, koje se u doba krize usmjerilo u pilanu, zahvaljujući povratku proizvoda od drva okreću prema zahtjevnijim finalnim proizvodima i izvozu.

Kako bi nam omogućili da se nastavimo baviti kvalitetnim poslovnim novinarstvom i ostanemo mjesto na kojem se piše i čita o uspjesima ali i problemima svih dionika hrvatske gospodarske scene pozivamo vas da se pretplatite na naša izdanja  Sve što treba je pratiti ovaj link ili javiti se na mail: pretplata@poslovni.hr ili nazvati telefon: 01/6431700