Johan Böök iz Linköpinga, grada u južnoj Švedskoj od nekih 160 tisuća stanovnika, predstavio je integriranu gradsku komunalnu tvrtku Tekniska verken koja od 1902. servisira više od 230 tisuća privatnih, javnih i poslovnih korisnika u gradu i okolici. Danas kompanija ima 850 zaposlenih, a aktualni cilj joj je da do 2025. godine ispuštanje CO2 u Linköpingu svede na nulu. Godišnji prihod joj je 491 milijun eura, a dobit 67 milijuna od čega je 20 milijuna eura isplaćeno dividende. Djelatnost tvrtke je vrlo široka i kreće od proizvodnje i isporuke energije, brige za grijanje i hlađenje svojih korisnika, voda, otpad, Internet pa sve do održavanja i iznajmljivanja električnih automobila i infrastrukture. Tvrtka posebnu pozornost poklanja upravljanju otpadom i profitu od njega putem reciklaže i energetskog iskorištavanja istog. S razvojem tehnologije se sve više otpada iskorištava te je, za primjer, 1975. bilo reciklirano oko 2,5 milijuna tona otpada godišnje, a 2015. se to popelo na više od 4,5 milijuna tona. To je dovelo do toga da se danas u Linköpingu na klasičnom deponiju završi svega jedan posto ukupno odbačenog otpada u gradu.

Najviše sirovine završi u energanama u kojima nastaje 35 posto struje i 55 posto topline dok je gubitak svega 10 posto. Tvrtka ima i 20 godina iskustva u proizvodnji biogasa koji je tehnološki obrađen da je pogodan za korištenje u automobilima kao gorivo. Instalirano je u 12 punionica i četiri autobusna depoa preko kojih se puni 180 autobusa u tri grada. U sustav su uključeni i taksiji, javna i privatna vozila. Uspjeh Tekniska verkena nije nikakva tajna te su oni spremni i vrlo voljni svoja iskustva prenijeti svim zainteresiranima kroz transfer znanja, partnerstvo i slične suradnje.

Aleksandra Anić Vučinić, predsjednica Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom govorila je o drugoj strani cirkularne ekonomije. Naime, Strategija o cirkularnoj ekonomiji je stupila na snagu 2015., a podrazumijeva novi pristup u gospodarenje otpadom. No, da li je to zbilja novi pristup kao što se to proklamira zadnje 2-3 godine? „Još 1999. je i u Hrvatskoj prepoznata opasnost nesavjesnog postupanja s otpadom te je Direktiva o otpadu već tada upozorila na stvari o kojima se govori danas. Već tad se zabranilo odlaganje neobrađenog otpada na odlagalište bez dodatne evaluacije da li se taj otpad može iskoristi. Mi smo 2008. počeli govoriti o odvojenom prikupljanju otpada. To sve govori da se sad ne radi o ničem novom već se na ovom, samo u Hrvatskoj, radi već 19 godina. Mijenjali su se rokovi, ali cilj je isti“, ističe Anić Vučinić.

Dodaje da statistike pokazuju da se u Hrvatskoj 1999. odlagalo 59 posto otpada, a 10 godina kasnije je to palo na 38 posto. Danas je podatak da se u EU odlaže 30 posto otpada. No, problem je da se u raznim analizama koriste razne metodologije, a različita je i učinkovitost zemalja EU-a, te danas imamo situaciju da se u EU odlaže između 5 i 80 posto otpada. Konkretno, glomazni otpad je u metodologiju ušao tek 2009., iako je činjenica da se on zbrinjavao i prije. Generalno se mijenja definicija komunalnog otpada te su striktno uređuju stavke koje su iste za sve.

Drugi veliki problem, kaže Anić Vučinić, je da li je sustav gospodarenja otpadom uređen kao javni, javno-privatni ili isključivo privatni i komercijalni. Ako je slučaj o privatnoj tvrtki, posebice multinacionalnoj, onda uređuje sustav sukladno svojim interesima i profitabilnosti. Naime, isplativost obrade otpada uvelike ovisi o cijenama sirovina, posebice nafte i čelika, na svjetskom tržištu. Konkretno, što ako kineski investitor preuzme takvu tvrtku za reciklažu u Europi? Hoće li on, npr. otpadno željezo ili plastiku, koristiti u okviru cirkularne ekonomije u Europi, ili će to obrađivati i koristiti u svojim tvornicama u Kini? To je isto pitanje koje se mora regulirati na razini čitave EU. Prijedlog izmjene Direktive o otpadu u EU navodi da se do 2035. Želi izravno stvoriti više od 170 tisuća novih radnih mjesta koja neće moći biti prebačena izvan zemalja EU-a. Računicom razmjera za Hrvatsku to znači 1400 novih radnih mjesta. Naravno, to je matematički izračun te brojke mogu varirati na više ili manje, ovisno koliko ćemo biti spremni razvijati nove tehnologije. Treba biti oprezan s prebacivanjem obveze upravljanja otpadom na jedinice lokalne samouprave jer mnoge od njih nemaju organizacijskih ni kadrovskih kapaciteta da organiziraju taj sustav te se tu moraju uključiti ministarstva, javne tvrtke i nevladine organizacije.