“U životu ćeš žaliti za onime što nisi napravio”, misao je kojom se vodi 26-godišnji Mirko Drmić, mladi zagrebački pivar koji je prošle godine, u jeku pandemije, u Črnomercu u Mikulićima otvorio Lokalnu Craft Pivovaru pod sloganom “Misli globalno, pij lokalno!”.

Zanatsko pivarstvo zahuktava se u zadnjih nekoliko godina u svijetu i u Hrvatskoj, veliki broj ljudi proizvodi pivo za vlastite potrebe, no treba puno hrabrosti i volje da se s craft pivom izađe na sve konkurentnije tržište.

Jedan od onih koji se na taj potez ohrabrio bio je upravo Mirko, a glavne zvijezde njegove male kvartovske pivovare su hoppy red ale pivo Drma (6% alkohola) i ljetno osvježenje gorko-slatkog okusa Tauk (4,5%) iz kategorije Session IPA. Najesen će se, kaže, kolekciji pridružiti novo pivo Purger kojim će ovaj mladi pivar zapečatiti kvartovski i lokalni “štih”, a zimu će obilježiti i njegovo prvo crno pivo.

No, odakle je sve krenulo? Završivši ekonomsku srednju školu, a potom i Ekonomski fakultet u Zagrebu, Drmić je, kaže, bio siguran u jedno – želi pokrenuti nešto svoje.

Zaljubio se u zanatsko pivarstvo prije nekoliko godina, a da tu ideju želi pretvoriti u stvarnost odlučio je 2017. godine kada je kao student konobario u SAD-u preko programa Work&Travel. Vratio se dvije godine kasnije kako bi zaradio dovoljno novca za vlastiti obrt.

“Cilj je bio zaraditi novac kako bih podignuo vlastiti pivski pogon i krenuo s proizvodnjom. Zahvaljujući programu za samozapošljavanje preko HZZ-a dobio sam 75.000 kuna i dodatno uložio više od 130.000 kuna vlastitog novca”, navodi Mirko.

Inspiracija za ime prvog piva proizašla je, simbolično, iz prezimena Drmić, odnosno obiteljskog nadimka Drma, a Mirkovu ocu Ivanu pripala je čast da upravo on bude na etiketi prve boce koju je dizajnirao Mirkov prijatelj Duje Brečić.

“Znao sam da će Drma biti moje prvo pivo. Napunio sam 20 uzoraka od 0,33L i nosio po nekoliko kafića kako bih vidio bi li se moje pivo svidjelo. Svi su tada rekli da bi, i tako je priča krenula”, priča nam mladi pivar.

Razdoblje kada je radio u SAD-u i učio o zanatskom pivarstvu bilo je inspiracija za naziv i etiketu drugog piva. Radio je u malom mjestu Montauk, ili skraćeno Tauk, gdje se nalazila mala lokalna craft pivovara Montauk Brewing Company.

Zbog lockdowna započinjao dva puta

Na etiketi Tauka nalazi se i svjetionik koji je simbol ovog mjesta i ujedno najstariji svjetionik u državi New York iz vremena Georgea Washingtona.

Doduše, vrijeme za pokretanje tvrtke i predstavljanje piva bilo je prilično izazovno za Mirka unatoč entuzijazmu – početak ožujka 2020. netom prije prvog lockdowna kada su ugostiteljski objekti stavili ključ u bravu na gotovo dva mjeseca.

Tada je već proizveo Drmu, no morao je čekati tek kraj kolovoza kako bi ostvario prvu prodaju. Izazovno je bilo tijekom lockdowna zbog čekanja dobavljača opreme za proizvodnju jer, kako nam Mirko pojašnjava, dobavljači materijal za proizvodnju nabavljaju iz Italije koja je tada bila najviše pogođena pandemijom.

“Od ožujka sam čekao opremu, ali sam to vrijeme iskoristio da vidim gdje sam i kako da organiziram druge stvari dok sve ponovno ne zaživi.

Krajem kolovoza prodao sam svoju prvu bačvu u zagrebačkom Harats Beer Boutique, tada sam radio samo točeno. Išlo je dobro sve dok pred kraj godine nije došao i drugi lockdown. To sam razdoblje pak iskoristio za etikete za boce s prijateljem Dujom”, navodi pivar.

Nakon Drme je u ožujku predstavio i Hoptimus (American IPA), specijal od 500 litara koji je brzo bio rasprodan, a potom je stigao i ljetni Tauk.

Trenutno se njegovo pivo može naći u ukupno 25 trgovina i ugostiteljskih objekata, od kojih je većina u Zagrebu (Harats Beer Boutique, Beer & Snacks, Fakin Craft Bar, Ro&Do, Raspjevane kokoši, Pedala…), a zahvaljujući distributerima pivo je već posjetilo” i Rijeku, Đakovo, Zadar i Split.

Drmić je, kaže, trenutno na pola kapaciteta, odnosno proizvede 1000 litara piva u poslovnom prostoru od 40 četvornih metara unutar obiteljske kuće u Mikulićima na Črnomercu. Prostor se u prvom dijelu sastoji od svojevrsne varionice gdje kuha i proizvodi pivo, dok u drugom dijelu pivo sazrijeva u bocama i bačvama.

“Od kuhanja piva do boce potrebno je oko mjesec dana. Usredotočen sam samo na pivarstvo i želim sve što sam započeo podići na razinu više. Počelo je polako sve sada dolaziti na svoje. Bilo je izazovno jer sam morao počinjati dva puta, nakon dva lockdowna.

Pivo traži puno ulaganja. Kada pivo napuniš u boci, ono mora još i sazreti u boci i u bačvi, zatim ide kuhanje. Moraš odraditi tri serije kako bi uvijek imao zaliha. Inače je kapacitet 2000 litara mjesečno Drme i Tauka, a sada sam na 1000. Nadam se da će tržište tražiti više. Srećom, Zagreb je još uvijek veliki grad, a ja još uvijek mali proizvođač”, kaže mladi pivar.

Išao s gajbom od kafića do kafića

Najviše vremena izgubi na traženje novih klijenata.

“Najprije sam na internetu pretraživao kafiće s ponudom craft piva. Nazvao bih i dogovorio sastanak ili jednostavno sjeo u automobil s gajbom piva, išao od kafića do kafića i predstavio sebe i svoju ponudu. Ljudi su bili jako otvoreni”, ističe Mirko koji sirovine nabavlja iz nekoliko različitih mjesta – ječmeni slad uglavnom uzima od dobavljača iz Jaske, hmelj i belgijski specijalni koji Drmi daje crvenkastu boju kupuje na Trešnjevci, dok boce nabavlja iz Svete Nedjelje.

“Nijedno pivo na svijetu nema isti recept – u svijetu ima 20-ak vrsta ječmenog slada, 50-ak vrsta hmelja i kvasca, a i svaka voda je drugačije, i onda kreće kombinacija svih sirovina. Tržište traži kvalitetne, lokalne proizvode u manjim količinama, a koji su blizu krajnjih kupaca”, smatra Drmić.

U svemu ima i veliku podršku obitelji i prijatelja, ali i svoje djevojke Franke Kelave koja zaslužna za marketinški dio i profil Lokalne Craft Pivovare na Instagramu i Facebooku, kako bi doprli do što većeg broja ljubitelja piva i novih kušača.