Povlačenje kapitala iz društava koja se bave ostvarivanjem profita uobičajena je stvar. U našim uvjetima to može biti dobra poluga za podizanje efikasnosti u upravljanju državnim poduzećima. Znajući da vlasniku (državi) moraju platiti dividendu možda će povećati efikasnost i smanjiti troškove ili povećati prihode. 

No, ako bi morale podizati kredite za investicije i plaćanje dobavljača, to ne bi ugrozilo njihov razvoj?
Ne nužno! Riječ je samo o lanjskoj dobiti, a ne i o ukupnoj zadržanoj dobiti. Pored toga, godinama nisu vlasniku isplaćivale dividendu, pa ne znam zašto bi takav problem nastao ako je sad isplate! Svakom vlasniku treba, pa tako i državi, davati prinos na kapital. A da se tako dosad radilo moguće je da država ne bi bila prisiljena prikupljati novac za krpanje proračunskih rupa privatizacijom i rasprodajom Ine, Plive itd.

Treba li odluka o isplati vrijediti jednako za sve državne tvrtke? 
Potencijalno je opasna paušalna odluka po kojoj svi moraju uplatiti u proračun sto posto svoje dobiti. Treba analizirati od tvrtke do tvrtke financijsku situaciju, likvidnost i investicijske planove. Možda neka tvrtka može isplatiti zadržanu dobit za tri posljednje godine, a neka ne može ni za prošlu godinu. 

Kakva je praksa drugih zemalja?   
Za razliku od nas to se nigdje do te mjere ne politizira. Sjetimo se i priča da su naša javna poduzeća podbacila s investicijama. To, pak, znači da su im trebali ostati novci na računu. Državni menadžeri imaju često bolje uvjete od onih u privatnim tvrtkama. A ako ne budu počeli isplaćivati profit vlasniku, bojim se da će pronaći nove načine neproduktivne potrošnje.