Na žalost, to je realno stanje. Slavonija živi ispod prosjeka Hrvatske.

Primjerice, Požega je šesti industrijski grad u Hrvatskoj i može se reći da je, iako nije bila direktno pogođena ratom, veliki stradalnik, kako njezini građani, tako i izvoznici. Postoji i problem konstatna odljeva ljudi i znanja.

Slažete li se sa zagovornicima promjene modela jer je onaj dosadašnji stvorio preveliku ovisnost stanovništva o državnoj pomoći?  
Područja koja su bila usmjerena na domaće tržište manje su stradala od onih izvozno orijentiranih. Naime, usmjerenost na državu bila je dominantan model rada. Drvoprerađivački sektor nalazi se u ruranom području, u pravilu s većim udjelom ratnih stradanja, te veće nezaposlenosti i nižih plaća. Nije mogao više povući jer politike koje su bile potrebne za poticanje proizvodnje i izvoza nisu bile dovoljno snažne i konkretne. 

Koje su mjere ključne za ublažavanje razlika? 
Postoji niz modela i mogućnosti. EU nastoji usmjeravati sredstva iz svojih fondova prema onim dijelovima koji su manje razvijeni. To mora biti politika i Vlade tako da se ravnomjerno razvijaju svi krajevi, no fokusiranost mora biti na proizvodnji i izvozu. U ovom je sektoru multiplikator jako visok, što znači da se jedno novootvoreno radno mjesto multiplicira i posredno otvara pet do sedam radnih mjesta u pratećim djelatnostim i kroz kooperaciju.