Od 2008. godine naovamo građevinski sektor išao je silaznom putanjom i to u svakom pogledu.

Ponajviše je u tome prste imala globalna ekonomska kriza koja je pogodila sve grane poduzetništva, a time i građevinarstvo. Ipak, postoje i oni koji su opstali, a to su u prvom redu tvrtke koje nisu imali nerealna očekivanja i koje se nisu "preinvestirale". Dakle, oni koji su mogli preživjeti i s manjim poslovima. Na sreću, u posljednjih se godinu dana ipak osjeća promjena i ozračje je nešto pozitivnije.

Može li građevinski sektor živjeti od turističkih investicija – novih hotela, apartmana, općenito gradnje smještajnih kapaciteta?
U Dalmaciji je situacija značajno bolja nego u drugim dijelovima zemlje, poput primjerice Slavonije, u čemu važnu ulogu igra razvijeni turizam. Pri tome ne mislim isključivo na namjensku gradnju u turizmu, kao što su već spomenuti hoteli i apartmani, već je općenito građevinska klima povoljnija. Gdje ima novca, ljudi ga i troše. Kupuju se stanovi, grade privatne kuće, ulaže se u nekretnine i nevezano za turizam.

Ovisi li jačanje konkurentnosti domaćeg građevinskog sektora isključivo o inozemnom kapitalu?
Ne treba zanemariti da turizam kao važna gospodarska grana privlači i investitore zbog čega se u posljednje vrijeme osjeća i značajan porast ulaganja. Ipak, smatram da se ulazak inozemnog kapitala u razmjerima u kakvima se priželjkuje neće dogoditi još neko vrijeme, eventualno kroz banke. Nažalost, nismo bez razloga jedna od investitorima manje atraktivnih zemalja. Najveća prepreka većem priljevu jest birokratski sustav, trom u svakom pogledu.