OPG Mije Pranjića iz Drenovaca, poznatog proizvođača kravljeg sira, danas proizvode oko 600 litara mlijeka dnevno. Dio prerađuju u sir, a preostale količine isporučuju Vindiji. Uz svježe meke, proizvode i druge vrste sira, polutvrde, tvrde, kuhane, dimljene i s raznim dodacima – paprikom, vlascem, bučinim sjemenkama, vrganjima, češnjakom, paprom, peršinom, koprivom… Imaju svoje stalne kupce iz susjednih sela i okolice, među njima je i nekoliko restorana, a redovito sudjeluju na sajmovima diljem Hrvatske. Sve to zahtijeva puno napora, rada i vremena, to više što, kako kažu, žive na kraju svijeta, u Cvelferiji, na graničnom području Hrvatske s BiH i Srbijom. Ali smatraju da je izravan kontakt s kupcima bitan jer oni trebaju znati priču o proizvodu koji kupuju, tko ga i kako proizvodi.

A povratne reakcije vrlo su pozitivne. Svi koji su ga kušali hvale kvalitetu, bogatstvo okusa i mirisa njihova domaćeg sira. Potrebe kupaca već odavno prelaze kapacitete i mogućnosti proizvodnje. Mijina supruga Anja, koja se školovala za sirara, fizički jednostavno ne stigne sve to odraditi zbog ograničenja i prostorom i uvjetima. A za ozbiljniji plasman i širenje na tržište potrebne su veće količine i kontinuitet u proizvodnji i isporuci. A to će im omogućiti minisirana.

Projekt minisirane je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu napravljen još 2009. godine, ali tek je sada došao red za realizaciju i u njega su Pranjići uložili sva raspoloživa vlastita sredstva. Pri kraju je i izrada projekta gradnje nove suvremene farme s robot-mužnjom kapaciteta 50 muznih krava, koji će biti apliciran na mjeru 4.1. ruralnog razvoja. Mijo Pranjićvjeruje da će proći i da će uspjeti povući velik dio sredstava, što će im olakšati posao jer je danas, napominje, u selima nemoguće naći nekoga tko želi pomagati u staji. Radije će sjediti pred trgovinom i čekati socijalu nego musti krave.

– Sve što dobijemo i zaradimo ulažemo u proizvodnju, sve radimo samo da opstanemo. Borimo se iz dana u dan, a situacija je sve teža. Mnogi se čude što još uvijek opstajem i što sam još uvijek u mljekarstvu. Vjerujte da se stalno pitam je li to upornost zato što stvarno volimo taj posao, jednostavno neki inat ili je već sve to na granici ludosti. Ni sam više nisam siguran – ispričao je Glasu Slavonije Mijo Pranjić.

Na gospodarstvu Pranjićevih radi se od jutra do sutra. Mijo i Anja, ponosni roditelji petero djece, ujutro su već u pet sati na nogama, posljednjih dana posla je jako puno i na njivi i u staji. Tu su i kućanske i sve druge obveze, pa na spavanje ne odlaze prije ponoći.