Magnus Schöldz, stariji savjetnik za međunarodne i državne poslove utjecajne švedske obitelji Wallenberg i njihove fondacije, tijekom boravka u lipnju u Zagrebu u intervjuu za Poslovni dnevnik/Večernji list govori o perspektivi i potencijalu hrvatskog znanstvenog i istraživačkog sektora, o mogućoj suradnji Hrvatske i Švedske u razvoju obrambenih sustava te pojašnjava koncept koji je Šveđane doveo u vrh liste zemalja s najvećim ulaganjima u razvoj u svijetu.

Obitelj Wallenberg započela je s bankarskim biznisom, da bi se tijekom stoljeća u njihovom portfelju našle tvrtke kao što su ABB, AstraZeneca, Atlas Copco, Electrolux, Ericsson, Saab AB, SAS… Danas fondacije Wallenberg svake godine od prihoda svojih kompanija, oko 250 milijuna eura, doniraju švedskim sveučilištima za istraživanje i razvoj. Prema njihovu mišljenju, početničke greške valja nagraditi jer su dio razvoja. Da nekoliko puta u povijesti Wallenbergovi nisu njegovali taj pristup, danas ne bismo imali ni Ericsson ni druge snažne, stabilnih i razvoju posvećenih korporacija, otkrio je Schöldz.

Vaš boravak u Hrvatskoj rezultat je posjeta predsjednice Grabar – Kitarović Švedskoj u ožujku, dok mu je cilj bio istraživanje našeg potencijala za industrijsku suradnju i ulaganja u istraživanje i razvoj. Posjetili ste i Institut Ruđer Bošković (IRB). Kakvi su dojmovi?
Ohrabren sam svime što sam ondje vidio i čuo. U prvom redu mislim na značajan broj doktorskih i specijalističkih studija i na istraživačku slobodu i predanost IRB-a istraživanjima i razvoju. Radi se o pristupu koji bismo rado preslikali u Švedskoj i koji je više nalik američkom sustavu obrazovanja nego europskom. Također, veseli me što je Hrvatska s vremenom naučila povlačiti i usmjeravati novac iz EU fondova u skladu sa značajnim financijskim kapacitetom tih fondova. Nakon početnih birokratskih zastoja, sada je vaša zemlja na pravom putu. To je fantastičan korak naprijed jer investicije imaju multiplikatorne efekte, pogotovo ako govorimo o istraživačkim i znanstvenim projektima. Osim Insituta, dobio sam uvid i u zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) pa mogu zaključiti da postoji kritična masa znanstvenika i projekata koji bi mogli zaustaviti problem tzv. 'odljev mozgova'. Među velikim brojem ljudi koji su u potrazi za poslom napustili Hrvatsku, dobar dio njih ima fakultetsku diplomu, ali osim što možete zadržati domicilne znanstvenike, možete stvoriti uvjete i za privlačenje inozemnih. 

Jeste li imali prilike za susret sa članovima hrvatske startup zajednice?
Imali smo niz zakazanih sastanka, između ostalih s Hrvatskom gospodarskom komorom, Agencijom za investicije i konkurentnost i korporacijom Ericsson Nikola Tesla. Radi se o zajednici koja ima značajan potencijal globalnih razmjera i koja je važna baš po ulaganjima u razvoj startup zajednice. U Ericssonu pomažu mladim kreativnim znanstvenicima da razvijaju svoje proizvode, a istovremeno i uče od njih. I upravo to je primjer dobre sinergije. U Švedskoj imamo najviše multinacionalnih kompanija po glavi stanovnika pa je kultura ekosistema znanja i vještina uobičajena. Svaka takva kompanija, za koju biste pomislili da je dosadna, privlači i omogućava opstanak nebrojeno malih i srednjih poduzeća – to je smjer kojim bi i Hrvatska trebala krenuti. ABB, kao svjetska kompanija u elektroenergetici i industrijskoj automatizaciji, samo u Švedskoj ima 4000 dobavljača. Male i srednje poduzetnike možemo zamisliti kao satelite koji orbitiraju oko velikog planeta. Ponosi smo na Ericsson NT koji je ovdje najbliži tom pristupu. To je i jedan od razloga mog boravka ovdje jer nakon posjeta predsjednice RH Švedskoj odlučili smo zajedno pronaći način kako potaknuti razvoj inovacija u Hrvatskoj. Koliko želimo pomoći vama, toliko od vas možemo i naučiti. 

Uglavnom se govori o inovacijama, a što se tiče tradicionalnih industrija, kao što je čelik, kakva im je budućnost na europskom tlu?
Nismo direktno povezani s tim sektorom, no rekao bih da je budućnost izgledna. Kroz visokokvalitetne proizvode svaka se država može pozicionirati na bilo kojem tržištu. S gledišta kompetitivnih prednosti, najprikladnije je specijalizirati se i biti najbolji. Teška je to utrka, no jednom kad ste sposobni biti inovativni, nemate se čega bojati bez obzira na to koja je tradicionalna industrija. Velikom broju gospodarskih grana čelik je esencijalna komponenta. I vaša šumna bogatstva su značajan resurs. Umjesto da se izvozi sirovina, bolje se orijentirati na gotove proizvode s dodatnom vrijednošću. Ambalažiranje je jedna od mogućnosti, za razliku od papira koji odlazi u prošlost. Amazon koji dostavlja diljem svijeta samo je jedna u nizu poluga koja razvija različite prateće industrije, kao što je proizvodnja različite ambalaže. Od drvne se sirovine danas toliko toga može napraviti, od odjeće pa do prozirnog drva, bitno je samo istraživati nove načine proizvodnje i uporabe. 

Kako gledate na sve strože ekološke zahtjeve u proizvodnji? I je li vaš izlazak iz sektora prijevoza i logistike konačan?
Većina kompanija danas ekološki je osvještena. Ponovno se vraćamo na važnost inovacija jer smo suočeni s globalnim i lokalnim naporima u smanjenju emisija štetnih plinova. Uslijed toga se kompanije bez ekološki održivog pristupa niti ne razmatraju kao ozbiljni partneri. Danas je to dio agende bilo kojeg sektora i tvrtke. Scaniju smo prije više od desetljeća prodali njemačkoj Volkswagen grupi što je posljednja prijevoznička i logistička tvrtka u našem portfelju. Ipak, s tim smo sektorom ostali povezani neposredno, kroz kompanije u automobilskoj industriji.

Neće doći do offseta u sektoru obrane

Često se spominje nabava vojne opreme od Švedske, pa i kroz koncept offseta. Hoće li se i u našem slučaju sklopiti ugovor tog tipa? 
U europskom kontekstu, ne, do offseta neće doći. Postoji mogućnost sklapanja poslovanja i isporuke, ali jednom kad bilo koja zemlja odluči sklopiti posao valja osigurati i da se on nastavi. Naime, obrana je pitanje nacionalnog suvereniteta i svaka odluka koja će se o potencijalnoj suradnji donijeti ovisi o hrvatskoj vladi. Što se naoružanja tiče, s regionalnim zemljama imamo kvalitetne partnerske odnose. Rezultat je uključivanje znanja i vještina znanstvenika i profesionalaca svake zemlje u proizvodne procese, ali i otvaranje novih radnih mjesta. Velike razvojne prilike leže i u međunarodnoj suradnji jer se svaka zemlja može specijalizirati za proizvodnju određenih dijelova što će smanjiti cijenu proizvoda i djelovati kao generator gospodarskog rasta.