Krunoslav Paun iz Donjih Andrijevaca jedan je od posljednjih hrvatskih opančara, piše Večernji list. Iako je završio za pravnika, nije se pronašao u struci, nego je nastavio obiteljsku tradiciju izrade opanaka. Danas malo ljudi nosi ovu vrstu obuće pa ih uglavnom izrađuje za domaće i inozemne KUD-ove te kao suvenire. Cijela je priča s njegovim zanatom, kako kaže, slučajna, ali za njega je imala sretan ishod.

Počeo 2007.

U Hrvatskoj nema škole za opančara. Najbliže tome su obućari ili postolari, ali ovo nije isti posao, način izrade potpuno je drugačiji. Moj djed bio je postolar koji je izrađivao opanke pa sam ja to, onako uz njega, čisto iz hobija, počeo raditi. Kada je umro, naslijedio sam ga – kaže Paun.

Za izradu jednog para opanaka, koji u prosjeku stoje oko 400 kuna, potreban je otprilike jedan radni dan. Andrijevčanin je posao pokrenuo 2007., otvorivši najprije tvrtku, a onda 2013. obrt. Proizvodi i kožnate torbe svih namjena, ali specijalnost su mu opanci. Tvrdi da se od tog posla može živjeti, pod uvjetom da niste megaloman. Najčešće radi tzv. skapčane slavonske opanke s tradicionalnom metalnom kopčom, koju ovdje zovu baga ili buba i koju također sam izrađuje jer je nema gdje kupiti. Uz žensku pletenu sandalu s visokom potpeticom, to je model koji se najviše traži.

O tome koliko je uspješan govori podatak da se njegovi opanci nose i u Njemačkoj i Austriji, pa čak i u Australiji i Kanadi. Naravno, onamo su ih odnijeli naši iseljenici. Ljudi ponekad kupe opanke kao suvenir ili lijep poklon, što ne čudi jer je riječ o unikatnom ručnom radu.