Koliko znam, riječ je o zanemarivu rastu od 0,01% za osam mjeseci, taj rezultat podigli su veliki proizvođači.

I ja sam na svojoj farmi ove godine povećao dnevnu proizvodnju mlijeka sa 4500 na 6500 kilograma. Velike farme moraju se za opstanak boriti povećanjem proizvodnje jer nam mljekare otkupne cijene, nakon što su ih u prvom polugodištu povećale, od srpnja opet ruše, pa mala gospodarstva gase proizvodnju.  

Podaci Poljoprivredne agencije otkrivaju da su u pet godina 7372 gospodarstva prestala isporučivati mlijeko u otkup.
To je strašna cifra. Na žalost, bit će i poraznija. Proizvodnju mlijeka napuštaju gospodarstva koja imaju od tri do dvadeset grla. Sada nas je 10-ak tisuća, procjenjujem da dogodine u proljeće neće opstati ni sedam tisuća farmi koje će proizvoditi mlijeko. Umjesto da slijedimo primjer Austrije i povećavamo broj mliječnih farmi, one kod nas zbog nebrige države svakodnevno nestaju. 

Ima li rješenja, što treba napraviti da se zaustavi crna statistika? 
Ima. Na žalost, nijedan ministar ne trudi se prepoznati potencijal poljoprivrede. Jakovina kaže da se uvoz koji je eksplodirao ne može zabraniti, već samo kontrolirati kakvoća, no on ni to ne čini. U sedam godina krize kroz otkupnu cijenu izgubio sam milijun eura. Zapošljavam devet radnika, godišnji prihod je 10 mil. kn, a za ministra Marasa nisam poduzetnik. Nemam pravo na kredite koje daje, prepušten sam komercijalnim bankama, gdje su kamate 6-7 pa i 10 posto. U četiri godine otkup mlijeka pao je sa 675 na 500 milijuna kg, to je moguće samo u Hrvatskoj.