Administrativnim barijerama ne nazire se kraj. Ostavlja se dojam da su poduzetnici u Hrvatskoj osobe bez zdravog razuma kada žele poslovati u takvom okruženju, ističe Božića Ištvanić, stručna specijalistica ekonomije, članica Izvršnog odbora HUP-Udruge malih i srednjih poduzetnika te vlasnica tvrtke Ištvanić i ANDRI d.o.o. iz Dugog Sela koja se bavi računovodstvenim uslugama.

U proteklim razdobljima prije krize Ištvanić je, navodi, imala ukupno petero zaposlenika, no trenutačno je jedina zaposlena u tvrtki. Zbog čestih promjena pravilnika i zakona teško je, kaže, naći djelatnike u računovodstvenoj struci, stoga smo s gospođom Ištvanić razgovarali o barijerama administracije, računovodstvu, poduzetništvu te o rezultatima i posljedicama prenormiranosti propisa i objavljenih zakona. 

Zbog prošlogodišnjih izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju, likvidacije tvrtki puno su skuplje, a vlasnici ili direktori moraju plaćati doprinose. O kakvim je promjenama konkretno riječ iz Vaše perspektive kao poduzetnice? Koliko zatvaranje tvrtke, po osnovi doprinosa koje mora platiti, košta vlasnika? 
Do ove godine troškovi likvidacije za j.d.o.o. su iznosili od 1500 do 2000, a za d.o.o. od 3000 do 3500 kuna, no prema novom Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o doprinosima objavljenom u NN 106/18, kao i prema Naredbi o iznosima osnovica za obračun doprinosa na obvezna osiguranja za 2019. godinu objavljenom u NN 1/19, likvidatori poduzeća u likvidaciji temeljem radnog odnosa moraju za cjelokupno vrijeme do završetka likvidacije uplaćivati doprinos za mirovinsko i zdravstveno osiguranje kao zaposleni članovi uprave na osnovicu 5.491,20 kn mjesečno, što na godišnjoj razini čini trošak doprinosa od ukupno 24.051,46 kn. No, ako nisu osigurani po nijednoj osnovi, obvezu doprinosa će im utvrditi Porezna uprava rješenjem na mjesečnu bruto osnovicu 8.448,00 kn, što na godišnjoj razini iznosi 37.002,24 kn doprinosa, za cijelo vrijeme postupka likvidacije. Ako postupak likvidacije traje dulje od jedne godine, trošak se povećava. Navedenim je Zakonom i Uredbom bitno povećan novonastali trošak poduzetniku koji je već u problemima zbog kojih i zatvara tvrtku. Današnji postupci likvidacije traju od 8 do 20-ak mjeseci, i čini se da trgovačkim sudovima nije u interesu ubrzati postupak. Evidentno je da duljina trajanja likvidacijskog postupka određuje iznos koji će poduzetnici morati platiti zbog likvidacije društva. 

Osim Zakona o mirovinskom osiguranju, što dodatno otežava rad poduzetnicima, poglavito računovodstvenoj struci? 
Niz je zakona koji otežavaju rad i koji predstavljaju administrativni trošak. U 2018. godini Sabor je usvojio 200-tinjak zakona i izmjena zakona; Zakon o PDV-u, Zakon o porezu na dobit, Zakon o porezu na dohodak, Zakon o doprinosima, Zakon o fiskalizaciji, Zakon o zdravstvenom osiguranju, Zakon o računovodstvu, Opći porezni zakon i još mnogo drugih Zakona, Pravilnika i Uredbi koji se odnose na računovodstvenu struku, a još je puno novih Zakona koji još nisu usvojeni, ali su u pripremi. Jedan od takvih je upravo i Pravilnik OPZ-a koji je na e-savjetovanjima. Osnovni problem svih naših propisa je što su pisani nejasno i mogu se tumačiti na više načina, ovisno tko poduzetniku dođe u kontrolu. To je ujedno i najveći problem – nesigurnost u tumačenje propisa znači i nesigurnost u poslovanju te mogućnost previše različitih posljedica, od kazni pa nadalje. Treba podsjetiti na činjenicu da čim se neki zakon ili propis odnosi na računovodstvenu struku, on se automatski odnosi na sve poduzetnike. Gotovo svaki zakon koji je donesen, računovođe moraju dobro proučiti i primijeniti. 

Kakav će to utjecaj imati na poduzetnike koji žele otvoriti tvrtku, ali i one koji ih zatvaraju zbog manjka novca za daljnje poslovanje? 
Danas je jeftinije otvoriti tvrtku nego nekada, to treba pohvaliti. Sve se zemlje, pa tako i naša, trude da postupak otvaranja poduzeća bude lakši i jednostavniji jer to je jedna od prvih prepreka za ulazak u poduzetništvo. No, ako se dogodi da poduzetnik koji ima ideju ne uspije, zatvaranje-likvidacija puno košta. Treba znati da od svih novootvorenih poduzeća u prvih pet godina postojanja čak polovica njih će propasti. To je zakon poduzetništva, ne mogu svi uspjeti. Ali država treba osigurati uvjete onima koji su pošteno propali, da krenu ispočetka i da u drugom pokušaju uspiju. Neke zemlje imaju čak banke za poduzetnike koji su pošteno propali. Naime, banke računaju da je ta "životna škola" koju su prošli poduzetnici takva da će ovi poduzetnici u drugom pokušaju, učeći na vlastitim greškama, imati više šanse za uspjeh. Kada osoba odluči postati poduzetnikom, potrebno je poslovno okruženje u kojem će poduzetnik moći izraditi plan prihoda i troškova koji se očekuju u djelatnosti kojom bi se želio baviti. Ne može se ispravno planirati ako su propisi nestalni i ako poduzetnik nema točnost u izračunu troškova poslovanja. Netočnim izračunom prihoda i troškova poduzetnik neće moći ostvariti uspjeh na tržištu, bit će prisiljen odustati i zatvoriti svoje poslovanje. Postavlja se pitanje što s tvrtkama koje do sada nisu nagomilale nikakav dug već vlasnik i direktor želi u mirovinu. Ako se dogodi da vlasnik nema nasljednika ili nasljednici ne žele u "poduzetničke vode", mora izvršiti likvidaciju tvrtke, s već spomenutim troškovima. Zato što vlasnik pokreće postupak likvidacije jer shvaća da ne može podmirivati tekuće troškove, a očekuju ga tako visoki troškovi; tek će se tada početi nagomilavati dugovanja. Vlasnik tvrtke koji želi provesti likvidacijski postupak ne može ostvariti pravo na naknadu za nezaposlene u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, iako je cijeli radni vijek uplaćivao doprinos za zapošljavanje, a postavlja se pitanje i što s vlasnikom koji se razbolio i ne može ostvarivati prihode iako je, ponavljam, cijeli radni vijek plaćao zdravstveno osiguranje. Nestabilnost u poslovnom okruženju u našoj zemlji će svakako otjerati poduzetnike koji žele stabilno poslovno okruženje. 

Uz administrativne barijere i računovodstvene procedure koje spominjete i navodite, koja su potencijalna rješenja i prijedlozi? 
Prevelikom količinom objavljenih zakona prisutna je prenormiranost. Današnje računovodstvo više je u službi Porezne uprave, slanjem kao i obrazlaganjem raznih obrazaca, nego stvarnom korisniku računovodstvene usluge koji tu uslugu plaća. Porezna uprava objavila je da želi partnerski odnos s poduzetnicima, no partnerski odnos u kojem Porezna uprava nastupa prema poduzetniku kao prema zlorabitelju i prevarantu nije partnerski odnos. To je više odnos suda koji ne dokazuje krivicu poduzetniku već ga unaprijed osuđuje pa okrivljeni mora dokazivati da nije kriv. To sve govori o odnosima i pravosuđu u RH, jer svugdje u svijetu sud mora okrivljenom dokazati krivnju. Likvidacija društva koje nema dugovanja trebala bi se odvijati po kratkom postupku jer današnji postupak likvidacije predugo traje. Količina objavljenih zakona, pravilnika i uredbi, trebala bi biti količinom smanjena i usklađena jer često imamo one koji pobijaju jedni druge. U RH sve je komplicirano pa tako i komplicirani propisi koji se donose. Jednostavnijem poslovanju pridonijelo bi ujednačavanje postupanja, savjetovanje prije kažnjavanja Porezne uprave, njenih ispostava i carine. Izlaskom bilo kojeg inspektora na teren, inspektor ima diskrecijsko pravo tumačiti propis po svojoj volji, a poduzetnik ne može ništa učiniti u takvom slučaju. Treba donositi jasne i nedvosmislene propise za koje Ministarstvo neće morati objavljivati svoja Mišljenja već kako poduzetnik mora postupiti i na koje poduzetnike se određeni propis odnosi. Ministarstvo financija je poslušalo neke od prijedloga računovodstvene struke i pozdravljamo dosadašnji napredak u komunikaciji, no još je puno posla pred nama ako zaista želimo smanjiti administrativne barijere i olakšati rad poduzetnicima. Ministarstva bi trebala prije donošenja Nacrta određenog propisa konzultirati struku iz realnog sektora, ne teoretičare. Zakonodavac donosi propise da zapravo nema stvarna saznanja kako će se taj propis u realnom poslovanju provesti. Pri pisanju propisa, uz pomoć samo teoretičara struke, zakonodavac ne zna za stvarne probleme provedbe određenog propisa. Struka vrši primjenu objavljenog propisa te se vrlo često mora tražiti dodatno tumačenje tog propisa. Većina poduzetnika želi u RH obavljati svoju djelatnost u dobrom poslovnom okruženju, a za takvo okruženje je odgovorna država. Vladajućima je posao omogućiti okruženje u kojem poduzetnik, bez dodatnog stresa je li u nečem pogriješio u poslovanju, obavlja djelatnost za koju je registriran. Smisao poduzetništva je zarada, a kako vidimo iz izjava vodećih osoba u RH, opet će se propitivati zašto je registrirano toliko paušalnih obrta. To znači da opet možemo očekivati novosti i ograničenja u tom segmentu poduzetništva. Čim vodeći ljudi u RH shvate da imaju veću mogućnost dodatno oporezivati i nametati veće administrativne prepreke određenim poduzetnicima, isti čas to i pokušavaju realizirati. Često čujemo da se takvim zakonima želi "stati na kraj" onima koji zlorabe zakone, kao i "sivoj ekonomiji", ali to nije dobar izgovor vladajućih. Siva ekonomija odvija se ispod "radara", ni ministarstva ni inspekcije im ne mogu ništa, jer osobe koje rane na "crno" ne postoje, nigdje nisu evidentirane. Zbog rijetkih pojedinaca koji izbjegavaju legalno poslovanje, sve poduzetnike se promatra kao nepoštene. Mikro i mali poduzetnici u većini slučajeva obavljaju djelatnosti i u poduzetništvu su da bi podmirili osnovne ljudske i obiteljske potrebe. To nisu direktori s "bijesnim" vozilima i plovilima. To su obični ljudi koji žele sigurnost doma i sigurnost Lijepe naše. Prenormiranost propisa donosi opasnost od prekomjernog kažnjavanja poduzetnika. Propisi trebaju biti jasno i nedvosmisleno napisani.