Drvna industrija bilježi rast, ali ponajviše na izvozu sirovina. Ulaskom u Europsku uniju otvorena je nova prilika, no postavlja se pitanje zašto navedene prednosti toliko malo koristimo. Također, jedna od šansi koje su unutar hrvatskog sektora drvne industrije ostale gotovo zanemarene je dizajn kao gospodarska grana, dok se u potrazi za primjerima dobre prakse valja sjetiti skandinavskih zemalja, poručeno je s panel diskusije posvećene izvoznom potencijalu hrvatske drvne industrije i održane u sklopu Poslovnog uzleta.

Kada se govori o bilo kojoj vrsti industrije zapravo se govori o strategijama koje u njima treba provesti, poručio je župan Bjelovarsko – bilogorske županije Damir Bajs. „Turizam je konkurentan sam po sebi, a postoji dio industrija koje se mogu proglasiti prioritetnima i u koje sukladno tome treba ulagati. Rezultati nisu onakvi kakvi bi trebali biti. Sirovina sama po sebi i nije najvažnija već znanje koje stoji iza toga. U rješavanju svakog problema nužna je dvosmjerna i jasna komunikacija države i poduzetnika. Svaki sektor treba od države saznati što se može napraviti, što će se tek moći, ali i što neće moći biti realizirano. Sve i da se ne mogu baš svi problemi riješiti, no dio svakako može“, rekao je Bajs izdvojivši i da bismo postali konkurentni, trebamo se okrenuti kvalitetnijim proizvodima.

Paleta usluga poput razvoja, proizvodnje, distribucije, prezentacije i montaže usluge dio je tržišne strategije tvrtke Prima namještaj. Domaće se tržište u tom kontekstu također može smatrati izvoznim, smatra vlasnik Prima Grupe i predsjednik Udruženja drvne i papirne industrije Renato Radić. Naglasio je kako je dosadašnji izvoz zanemariv u odnosu na stvarne potencijale. „Drvna industrija jedna je od onih koje bi trebale u najvećoj mjeri biti oslonjene na izvoz. U svemu tome je nestalo mnoštvo tvornica i trenutno smo na 15-ak posto kapaciteta nekadašnje proizvodnje. Ako se budemo bavili isključivo turizmom vrtit ćemo se u istom krugu i neprekidno pričati o sirovini. Europsko je tržište ujedno i naše tržište i ondje susrećemo nacije koje su bile uspješne kroz povijest, dok na nacionalnoj razini još uvijek nemamo svoj prepoznatljiv namještaj“, kazao je.

Da je industrija namještaja jedan od strateških smjerova drvne industrije slaže se i Ivić Pašalić, član izvršnog odbora Udruženja drvno – prerađivačke industrije Hrvatske gospodarske komore. Sinergija turističkog i drvnog sektora je potencijalno plodonosna, kaže, no gosti u hrvatskim hotelima još uvijek ne prepoznaju namještaj kao hrvatski proizvod. „Stanje hrvatske drvne industrije je vrlo loše. Održava se na jeftinijoj sirovini i jeftinom radu naših radnika što je dugoročno neodrživo. Konsolidirana dobit kreće se od dva do četiri posto, što je malo u odnosu na mogućnosti. Dok ćemo proizvoditi jeftin proizvod i našim radnicima isplaćivati minimalne plaće, ostat ćemo tu gdje jesmo. Sirovine imamo, nedostaje nam pameti i znanja da stvorimo skupi proizvod. Već se desetljećima vraćamo na priču o trupcima“, rekao je Pašalić naglasivši i da drvna industrija vapi za suvislom strategijom dužom od pojedinog mandata. Spomenuvši i biomasu kao još jedan od niza potencijala zemalja sa šumnim i drvnim bogatstvom Pašalić je još jednom naglasio kako se i ovdje radi o nedostatku strategije. „Ne predizborni ni kampanjski već strateški sagledati radi li se o mogućnosti otvaranja novih radnih mjesta i kreiranju prepoznatljivog hrvatskog brenda. Ako je odgovor da, onda treba postaviti kao prioritet razvoja“, istaknuo je.

Govoreći o proizvodnji namještaja iz vida se ne smije ispustiti ni dizajn koji ima važnu ulogu. Proizvodi s kvalitetnim dizajnom pokazuju izvrsnost i kompetentnost, kao i značajke pojedine kulture i inovativnosti, a jednako su tako i jedan od sastavnih dijelova nacionalnog identiteta. Trebalo bi nas zanimati zašto u Hrvatskoj ipak nije tako, ukazao je Feđa Vukić sa zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta. „Dizajn je važan, ali ne i presudan. Radi se zapravo o konceptu i dodatnoj vrijednosti, kreativnom elementu. Trebalo bi se ići putem sinergijskog djelovanja i donositi strateške odluke. Posljednjih se 20-ak godina razmišljalo o tome kako uz pomoć dizajna oplemeniti proizvod i podići mu vrijednost, ali u tom smjeru još nismo učinili niti jedan korak. Nedostaje kontinuiteta u orijentaciji što se treba raditi. Moguće je spojiti ideju o nacionalnom identitetu i dizajn što svjedoče brojni inozemni primjeri“, smatra Vukić. U posljednjih pet godina zabilježen je porast diplomskih radova povezanih sa novim tehnologijama, jer je logično i neizbježno, ali ujdno otvara brojne mogućnosti suradnje s drugim strukama, dodao je. „Dizajn i u informacijskim tehnologijama može biti ključnim izvoznim adutom, u čemu već imamo dosta zavidnu razinu kompetencija“, zaključio je.