U Dubrovniku je otvoren Festival poduzetništva, obrta i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) koji se održava u okviru projekta "Moja poduzetna Hrvatska" koji organiziraju Večernji list, 24sata i Poslovni dnevnik. Ovo događanje na jugu Hrvatske je dio tradicionalnog dubrovačkog Mediteranskog sajma. Iako je manifestacija, koja je izložbeno-prodajnog karaktera, prvenstveno namijenjena proizvođačima artikala koji su vezani uz Jadran i Mediteran, na sajmu u Dubrovniku su se našli mali proizvođači hrane, kozmetike i sličnih proizvoda iz čitave Hrvatske, a ima i onih inozemnih.

Nedjeljka Juran vlasnica je OPG-a na Pelješcu, a u Dubrovnik je došla predstaviti svoju kolekciju krema, tonika, seruma, hidrolata i ostale kolekcije za razne tegobe. "Ovim biznisom se bavim već devet godina, a čitava proizvodnja mi se bazira na domaćim, zdravim i ekološkim proizvodima sa samog poluotoka Pelješca. Većina mojih proizvoda nagrađena je medaljama na specijaliziranim sajmovima, posebno bih istaknula Kremu za peglanje bora, Kremu za bore od ljute naranče, Kraljevsku kremu te kreme za atopijski dermatitis kao i one za kontaktni te seboreični dermatitis. Tu je i niz pripravaka od gline za detoksikaciju organizma i oblozi za tegobe", pojašnjava Juran. Dodaje da joj je za sada glavni prodajni kanal putem ovakvih sajmova, no u narednih godinu dana planira otvoriti vlastite izložbeno-prodajne salone u Orebiću te u Dubrovniku. O ulasku u veće trgovačke lance i drogerije za sada ne razmišlja. "Bilo je interesa za moje proizvode s Bliskog istoka, iz Egipta i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali tražili su za probu tržišta veliku količinu robe koju ja ne mogu proizvesti i isporučiti pa sam od toga odustala", kaže Nedjeljka Juran.

Svoje drniške pršute je u Dubrovnik došao predstaviti, i prodati, i Ante Reljanović, vlasnik tvrtke Baba delicije iz Drniša. "Moj asortiman se sastoji od pršuta, pancete, sušenog vrata i sličnih proizvoda rađenih po domaćoj recepturi. Većina mesa za pršute dolazi s moje vlastite farme, a i i ostatak kupujem od domaćih ljudi. Imamo dogovor da butove za pršute od svinja uzimam ja, a ostatak mesa ide partnerima koji rade druge suhomesnate proizvode.", pojašnjava Reljanović koji je na sajam došao sa svojim kolegom Josipom Vidovićem – Kasačem. Dodaje da većinu pršuta i panceta prodaje putem ugovora s hotelijerskim kućama ili s restoranima. Njegovih proizvoda se može naći i u ponekoj delikatesnoj trgovini, ali ne i u trgovačkim lancima. "Pršut je osjetljiv proizvod koji traći kontrolirane uvijete, a takvih u trgovačkim centrima nema. To se prije svega odnosi na svjetlost, koja ne smije biti prejaka, i na temperaturu koja ne smije prelaziti nikada 20 stupnjeva celzijusovih. Te uvjete imaju naše stare konobe, ali ne i supermarketi", kaže Reljanović koji svoje suhomesnate delikatese plasira i u dobar dio zemalja Europske unije, ali i u pomalo egzotične zemlje hrvatskim proizvođačima poput Ekvadora i Čilea.

Na dubrovački sajam tradicionalno dolazi i Francesco Impieri iz južne Italije iz regije Basilicata. Njegova tvrtka Calabro Lucani je u Dubrovniku po peti put, a hrvatskim potrošačima se predstavio s kolekcijom delikatesnih sireva, pršuta, tjestenina i pašteta. Impieri kaže da svoje proizvode, osim u matičnoj Italiji, najviše prodaje u Poljskoj, Njemačkoj, Slovačkoj i Portugalu, a zanimljiva mu je i Hrvatska zbog sličnog ukusa potrošača kao i u Italiji. Svu sirovinu za svoje proizvode Impieri crpi s vlastite farme koju ima ova mala tvrtka. Iako se teško može svrstati u mediteransku prehranu i ponudu, u Dubrovnik je svoje mjesto pod suncem došla pronaći i samoborski obrt Frelimo koji se bavi proizvodnjom čvaraka i sličnih artikala na bazi čvaraka. Ana Tušin iz Frelima pojašnjava da se žele probiti na tržište Dalmacije i da su im prve povratne informacije pozitivne i da su Dubrovčani jako dobro prihvatili čvarke. Ante Jakić, predsjednik Županijske obrtničke komore Dubrovačko-neretvanske županije kaže da oni bilježe obrnuti trend od ostatka zemlje, odnosno da je broj obrta stalno u porastu.

"Štoviše, iako se radi o području gdje većina gospodarstva ovisi o turizmu, sve je više zanatskih obrta. Na čisto turističke obrte poput ugostiteljstva i iznajmljivanja nam otpada oko 40 posto ukupnog broja obrtnika. Naravno, sada je pitanje hoćemo li taksiste i sl. ubrajati u turističke ili čisto uslužne djelatnosti jer je jasno da se većina obrta naslanja na veliku turističku potražnju", navodi Jakić. Terzina Orlić, predsjednica Županijske komore HGK u Dubrovačko-neretvanskoj županiji ističe da je veliki problem u ovom dijelu Hrvatske da osim onih vezanih uz turizam, ima jako malo tvrtki koje mogu pružiti neke druge usluge. "Turizam nam dovodi velik broj ljudi u Dubrovnik i okolicu, ali nažalost im možemo ponuditi jako malo toga što ovdje sami proizvedemo. Svako domaće gospodarstvo koje ima ugostiteljsku djelatnost ima eventualno domaće vino, i to je to. Trebalo bi jače ulagati u razvoj poljoprivredne i prehrambene proizvodnje kako bi se zaokružio ciklus od polja do stola", kaže Orlić. Dodaje da ima i pozitivnih primjera razvoja industrije u Županiji, i to prije svega na Korčuli gdje, manje ili više uspješno, djeluju tri brodogradilišta.