Najveći centar za mlade u Hrvatskoj, popularni samoborski Bunker, brojnim događanjima obilježava svoju drugu godišnjicu rada. U sklopu proslave 2. rođendana je u srijedu, 29. svibnja, održan i međunarodni okrugli stol na temu "Mladi bez granica… i kako centri za mlade mogu pomoći", s posebnim naglaskom na važnost uključivanja mladih u lokalnu zajednicu i donošenje za njih važnih odluka.

Tridesetak sudionika skupa, koji je moderirala voditeljica Andrea Andrassy, pozdravila je najprije ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Samobor i voditeljica Centra za mlade Bunker Jelena Vojvoda, koja je ukratko iznijela podatke o dvogodišnjem radu centra te naglasila kako je do sada centar u oko 150 različitih događanja u njemu, a većinu njih predložili su, kreirali i organizirali sami korisnici, pohodilo čak 24 000 mladih. Na ove impresivne brojke nadovezala se u svojem obraćanju nazočnima zamjenica gradonačelnika Sanja Horvat Iveković, koja je istaknula i brojne druge pogodnosti koje Grad Samobor nudi mladima, posebice u svjetlu stalnog povećanja broja stanovnika, o čijim potrebama gradska uprava sustavno brine. Zamjenik župana Zagrebačke županije Hrvoje Frankić istaknuo je Samobor kao svijetli primjer brige o mladima još od 80-ih godina i SOK-a pa sve do Bunkera, koji je ostvarenje želja svih generacija i uzor drugima po načinu rada i organizacije za potrebe mladih.

Nikola Baketa iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu predstavio je potom rezultate velikog međunarodnog istraživanja o aktualnim trendovima i ponašanju mladih od 14 do 29 godina u sedam za njih bitnih područja života koje je provedeno u 10 zemalja među kojima je i Hrvatska, financirano kroz Zakladu Friedrich Ebert Stiftung.

Istraživanjem je obuhvaćeno 1500 mladih, kako iz ruralnih naselja, tko i iz velikih gradova, te svih obrazovnih skupina.

Baketa je u svojoj prezentaciji ove studije naglasio probleme i podatke do kojih su došli u Hrvatkoj, s posebnim osvrtom na rezultate dobivene u zemljama u okruženju i šire.

Ukratko, a problemi su i daleko širi, mladi u Hrvatskoj bore se s mnoštvom prepreka tijekom odrastanja i obrazovanja pa tako i s uključivanjem u javni, radni, politički i općenito društveni život. Čak 71% mladih u Hrvatskoj živi s roditeljima, od kojih najčešće preuzimaju i tradicionalno poimanje zajednice te čak četiri petine njih zamišlja svoju budućnost u bračnoj zajednici s djecom.

Prosječna ocjena koju mladi daju kvaliteti obrazovanja u Hrvatskoj je 3.2, a 51% njih smatra kako obrazovanje nije dobro prilagođeno tržištu rada. Zabrinjavajuće, čak 48% mladih smatra kako je na visokoškolskim ustanovama uglavnom i/ili jako prisutna kupovina ocjena i ispita.

Raste i percepcija korupcije u svim segmentima, najmanje vjeruju političarima, vrlo važnom smatraju neovisnost, a na dnu smo ljestvice po pitanju zadovoljstva i osobnog optimizma. Unatoč tome vlada nezainteresiranost za participiranje u politici i društvenim zbivanjima, mladi nam malo volontiraju, a u slobodno vrijeme čak 69% njih ne radi ništa.

Nova razvojna faza

Novi LDC-i u Dugopolju i Velikoj Gorici temelj su za održiv razvoj Studenca

End-to-end model

Dostupnost bez čekanja: novi standard konkurentnosti u zdravstvu

Iako sve više mladih političke informacije dobiva putem interneta (57%) i nadalje su više orijentirani na televiziju kao izvor takvih informacija (66%). Dvije trećine mladih podržava demokraciju kao dobar oblik vladavine, ali istodobno u znatnoj mjeri prihvaćaju i autoritarni način vladanja (47% smatra kako bismo trebali imati vođu koji vlada Hrvatskom čvrstom rukom za opće dobro), pri čemu se većina ideološki samopozicionira u politički centar (5.35) s blagom inklinacijom prema desnom polu.

Većini je važno zapošljavanje, za koje većina vjeruje da je potrebna veza, što pak opravdavaju, a mali postotak vjeruje u vladavinu prava. No, ohrabrujuće, mladi su u Hrvatskoj u usporedbi sa svojim vršnjacima u regiji u najvećoj mjeri (80%) zaposleni na poslovima koji odgovaraju njihovu stupnju obrazovanja.

Želju za emigriranjem iskazuje trećina mladih, a dvije trećine uopće nije zainteresirano za odlazak iz Hrvatske (što je gotovo dvostruko više nego 2012. godine kada ih je bilo 37%).

Najčešći motivi odlaska su ekonomske prirode, poboljšanje životnog standarda, bolje mogućnosti zapošljavanja i veće plaće. Potencijalni emigranti dominantno su orijentirani na razvijene europske zemlje: Njemačka je najpoželjnija destinacija (kao i među mladima u svim drugim zemljama regije), slijedi Austrija, a potom Velika Britanija, Švedska i Švicarska. Mladi u Hrvatskoj su u vrhu onih koji ne žele otići iz zemlje (poput Bugara i Rumunja), dok najveći emigrantski potencijal iskazuju mladi iz Srbije i Sjeverne Makedonije. Najviše povjerenja imaju u vojsku i policiju, na trećem je mjestu Crkva, potom razne udruge i organizacije civilnog društva, Predsjednica RH, a pri samom kraju lokalna vlast, Vlada i Sabor te najzadnje, političke stranke. Mladi u svim zemljama regije više vjeruju Europskoj uniji nego vladi svoje zemlje te socioekonomsku situaciju u EU procjenjuju boljom nego u svojoj zemlji.

Uglavnom, zaključio je Baketa, ulazak u Europsku uniju nije rezultirao značajnim društvenim promjenama u Hrvatskoj, jer je kod mladih i dalje prisutna pasivnost u javnom i društvenom životu, čak i nešto veća nego u drugim zemljama Jugoistočne Europe.

O ovim i drugim problemima na koje je ukazalo istraživanje, tijekom okruglog stola raspravljali su i svoja iskustva podijelili zamjenica Sanja Horvat Iveković, predsjednica Savjeta za mlade Vlade RH Tanja Herceg, Marko Kovačić iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, predsjednik Mreže mladih Hrvatske Josip Miličević, Maja Mojškerc iz Youth Network MaMa Slovenija, Mitja Zajc iz Zavoda za podjetništvo, turizem i mladino iz susjednih Brežica, Svjetlana Marijon iz Centra za mlade Zagreb, Tin Živković iz Kluba učenika i studenata grada Samobora i ravnateljica Jelena Vojvoda.

Među vodećim problemima istaknuli su problem osamostaljivanja, što je povezano s nesigurnošću zaposlenja, ali i pasivnost kad je riječ o sudjelovanju u društvenom životu. Slični problemi muče i vršnjake u susjednoj Sloveniji. Centri za mlade svakako mogu pomoći, jer za razliku od obrazovnog sustava, potiču kreativnost, osjećaj samopoštovanja i aktivizam, no za njihov je rad nužna podrška lokalne zajednica, koja u većini jedinica lokalne samouprave i nije prisutna. U svojim zaključnim riječima svi su naglasili kako je, uz neophodnu infrastrukturu, prvenstveno u vidu prostora za mlade i kontinuiranog financiranja, nužna profesionalizacija i edukacija svih koji rade s mladima, kako bi mogli na što bolji način podržati mlade i potaknuti ih na participaciju.

Na sve to se, nažalost, u Hrvatskoj već godinama čeka, a iskustva s terena državne institucije presporo ili uopće ne uzimaju u obzir. I samoborsko Pučko otvoreno učilište poslalo je resornom Ministarstvu, odnosno Agenciji za obrazovanje odraslih apel da se verificira program osposobljavanja za rad s mladima, no takve podrške za sad još nema.

Samoborski Bunker zasigurno je među svijetlim primjerima, a slične uvjete svojim bi mladima trebali ponuditi i ostali hrvatski gradovi.