Između ostaloga, to je rezultat opadanja ukupne kupovne moći stanovništva.

Na taj način industrija koja je orijentirana na hrvatsko tržište stvara viškove u obliku proizvoda ili radne snage. Stoga je poslodavac prisiljen smanjiti troškove poslovanje, što najčešće znači otpuštanje radnika. Usto, ne postoji državna stimulacija koja bi realno olakšala poslovanja. No, nažalost ni većina poslodavaca nije se prilagodila europskim standardima, njihove tvrtke su nedovoljno organizirane te im manjka produktivnosti. 

Što je uzrokovalo da usporedno sa smanjenjem broja radnika bilježimo povećanje proizvodnosti rada od 2,5 posto?
Poslodavcima je jedini izlaz povećanje produktivnosti i smanjivanje troškova, što znači manji broj radnika, tako da su tvrtke prisiljene proizvoditi istu količinu ili čak više robe s istim brojem radnika kako bi poslovale s većim prihodom. Naša branša proizvodnje namještaja suočena je s krizom pošto se više od 50 posto sličnih proizvoda uvozi iz zemalja Dalekog istoka. Hrvatske šume su prirodno bogatstvo koje ne iskorištavamo, već prodajemo drvo kao sirovinu. Možemo puno više zaraditi proizvodeći finalne proizvode u mnogim granama, no prije toga moramo pratiti svjetske trendove, što dosad nije bio slučaj.   

Kakva je vaša prognoza budućnosti hrvatske industrije?
Hrvatska industrija mora držati korak sa svijetom, odnosno s kvalitetom koju svjetski poslovni ljudi zahtijevaju. Potrebno je stvarati brendove koji će označavati kvalitetu i trajnost, na taj način se pridobivaju kupci koji imaju kupovnu moć i jamče prodaju i uspješno poslovanje.