Kao prvo siva ekonomija, odnosno rad na crno, ne može se iščitavati samo iz podataka "uhvaćenih" od strane inspektora, tako da je ovdje zapravo riječ o statistici, nikako ne o realnom stanju. Osobno mislim da nije riječ o smanjenju rada na crno, bilo kakve podatke tumačili.

U institucionalnom okviru ništa se nije promijenilo, kao ni šire stanje u državi. Postoje djelatnosti koje su izvan sustava praćenja, primjerice posao dadilja koji danas malo tko prijavljuje i ne evidentira se, a svi smo svjesni da se obavlja. 

Što je najzaslužnije za taj pozitivan pomak? 
Budući da promjene nisu realne već samo statistički podatci na malom broju ispitanika, teško je reći što je zaslužno. 

Koliko su po vašem iskustvu visine iznosa kazna zaslužne za to?
Kazne su svakako pomogle, one su dobar alat za sprečavanje takvih "muljaža", ali ipak je premalen broj slučajeva analiziran da bi u pitanju bila prava slika razmjera sive ekonomije u Hrvatskoj. 

Kako se stanje može promijeniti? Koji su koraci potrebni? 
Osim rada na crno kod nas je velik i problem neplaćanje doprinosa. Promjene u poreznom sustavu bi morale biti prihvatljivije za poslodavce i tada bi situacija išla na bolje. Kada bi naše stope doprinosa i opća davanja bili niži, kao u ostalim europskim zemljama, problemi na tržištu rada bili bi manji. Rad na crno je socijalni ventil kojem mnogi pribjegavaju kako bi imali bilo kakvo zaposlenje danas, i pristaju na sve uvjete. Nažalost, mi smo zemlja u kojoj je zakon o malim poslovima odbijen kao da tih poslova i nema, dok je realnost takva da se ti mali poslovi i dalje prešutno obavljaju.