Ni najmanje. I sam sam uložio u jedan startup koji se razvija u smjeru interneta stvari. Kisha, pak, konkretno je jedna vrlo solidna priča.

Prije svega iza tog proizvoda stoji velik i vrlo raznovrstan tim. Znači, njih je sedam i imaju znanja iz različitih područja. K tome, vidljivo je da imaju dosta članova koji se razumiju u marketing što je za ovakav tip startupa vrlo važno. Upoznao sam Gorana Čandrlića i znam da je prije ovoga imao pet-šest drugih projekata s različitim rezultatima. U ovom su postavili junačku cijenu i očigledno se dobro pripremili kad su postigli takav uspjeh. Meni je i osobno zanimljiv ovaj proizvod, jer volim kvalitetne kišobrane.

Susrećete li često hardverske startupe u Hrvatskoj?
Ne. Ovdje se nedovoljno pokušava raditi nešto inovativno s hardverom, iako vani kad odete na bilo koju konferenciju svi pričaju o hardveru, spajanju hardvera i softvera, odnosno internetu stvari. Kod nas su još uvijek primjeri ulaganja u hardver elektrane od par stotina milijuna eura, a primjera poput pametnog kišobrana ima svega nekoliko.

Da, poput Farmerona, Teddyja The Guardiana, Bellabeata i sad Kishe. Zbog čega je to tako? Zašto nema više takvih proizvoda?
Uči u proizvodnju softvera može se s malo kapitala. S hardverom nije tako. Treba izraditi nekoliko prototipova, ispitati interes tržišta, napraviti dobar dizajn, pozicionirati se cijenom, pripremiti prodajne kanale itd. Ali i za to postoje rješenja. Može se ići postupno. Postoje Indiegogo i Kickstarter. U svakom slučaju vjerujem da će hadrverskih startupova kod nas biti sve više. Mobiteli su evoluirali i danas više nisu ono što su bili prije tri-četiri godine.