Gotovo svaki hrvatski poduzetnik, barem onaj koji se bavi proizvodnjom, reći će da mu je, iako je zainteresiran za globalno poslovanje, zbog troškova fokus ipak na nacionalnom i širem regionalnom tržištu, no ima i onih kojima interkontinentalne udaljenosti ne predstavljaju nikakvu prepreku. Jedna od takvih tvrtki je i Altpro iz Zagreba koja je u proteklih 25 godina od zanimljivog startupa postala danas multinacionalna kompanija s proizvodnjom tehnologije za željeznicu u dvije zemlje, a poslovnim operacijama u njih pedesetak.

Splet okolnosti

Njihov najnoviji eldorado je postala Indija, inače zemlja s najduljom mrežom željezničkih pruga od gotovo 125 tisuća kilometara, a za usporedbu Hrvatska ima 2617 km željeznica. Isto tako, u Indiji djeluje i najveće poduzeće na svijetu, Indijske željeznice koje zapošljavaju 1,23 milijuna radnika. Samo ove brojke dovoljno pokazuju koliko je to tržište i koliki potencijal za tvrtku koja ima što ponuditi, a Altpro je po svim kriterijima zasigurno takva tvrtka. Kako pojašnjava Zvonimir Viduka, vlasnik i direktor Altproa, lani im je izvoz u Indiju iznosio 4,5 milijuna eura, a za što su ovog tjedna i nagrađeni na konvenciji Hrvatskih izvoznika. Na to tržište se plasiraju senzori koji na željezničkim prugama detektiraju kotače vozila, a iz kojih podataka se onda upravlja kvalitetom i sigurnošću prometa. “Trenutačno je tržište ovih senzora globalno vrijedno oko 2,4 milijarde dolara, a iako smo mali i dolazimo iz male zemlje, imamo itekako što reći po tom pitanju na tržištu”, kaže nam Viduka. Iako je Altpro poznati isporučitelj željezničke tehnologije u čitavoj regiji, a i Europi, u Hrvatskoj su zbog malih investicija malo prisutni.

Od 70-ak milijuna kuna godišnjeg prihoda, iz proizvodnje u Hrvatskoj i Srbiji, više od 90 posto ima dolazi od izvoza. No, kako su došli do Indije i tamošnjeg željezničkog tržišta? Viduka se sa smiješkom prisjeća da je to bio splet zanimljivih okolnosti, a sve je počelo na sajmu u Berlinu kada su upoznali i sprijateljili se s direktorom u jednoj od većih indijskih tehnoloških tvrtki i koji je s njima, na povratku u Indiju, turistički svratio u Hrvatsku da vidi našu zemlju, posebice rodnu kuću Tita, Plitvice i Dubrovnik.

“Često se šalim da smo posao u Indiji dobili jer smo nahranili gladnog Indijca. Naime, gospodin je došao s nama u Zagreb i požalio se da već danima nije jeo dobru indijsku hranu. Saznali smo da u Zagrebu na Opatovini postoji indijski restoran i odveli ga tamo, a ovaj bio oduševljen hranom i ambijentom. I tako je sve krenulo. Dogovorili smo načelno neku tehnološku suradnju, iako smo mi tada bili startup, a oni tvrtka od više tisuća zaposlenih. No, nakon koji mjesec je taj naš pomalo neozbiljni dogovor dobio i službene okvire kada su nas pozvali da zajedno radimo projekte”, kaže Viduka.

Za Los Angeles

Narednih 14 godina su ishodovali dozvole, što u Hrvatskoj, a što u Indiji, i prošle godine su napokon dobili sve licence.

“Svaka zemlja ima neke svoje specifičnosti pa tako i Indija. Oni daju obvezu svim stranim investitorima da im u roku sedam godina predaju tehnologiju i da nakon toga roka 70% proizvoda bude proizvedeno tamo. Iako nam je to u prvi mah izgledalo neprihvatljivo, shvatili smo da se dugoročno i s 30 posto možemo pokriti i lijepo zaraditi”, pojašnjava nam ovaj poduzetnik. Za ovu godinu su imali još veće planove, a koje im je malo poremetila korona i zatvaranje logističkih lanaca i čitavih tržišta. “Radi se o visokotehnološkim proizvodima visoke dodane vrijednosti i male težine – čitava isporuka za Indiju se sastojala od 10 paleta koje smo isporučili avionom. No, ima dosta slučajeva da naši inženjeri i projektanti ne mogu doći na lice mjesta te vidjeti, ugraditi ili servisirati opremu. Sada taj problem pokušavamo riješiti digitalizacijom u što je moguće većoj mjeri”, ističe Viduka.

Altpro je imao i više značajnih projekata za monorail vlakove koji su danas sve više supstitut podzemnoj i klasičnoj željeznici u velikim gradovima. Radi se o detektorima brzine, smjera i pozicije monorail vlakova te razmjenjuje te podatke s drugim infrastrukturnim podsustavima.

Zadnji takav projekt na kojem su radili je linija koja povezuje zračnu luku Los Angelesa s centrom tog američkoga grada. Iako je dosad bilo više strategija o povezivanju Zračne luke Franju Tuđman sa središtem Zagreba, Viduka kaže da je struka i politika uvidjela da bi i za Zagreb najbolji model bio monorail, a ne tramvaj ili klasična željeznica te da očekuje da bi se u skoroj budućnosti taj projekt mogao i realizirati.