Otpad kao industrijska sirovina bila je tema panela održanog u sklopu šestog po redu Croatia Waste Expo, na kojem je direktor tvrtke Straža plastike iz Huma na Sutli i predsjednik Udruženja industrije plastike i gume Hrvatske pri HGK Josip Grilec poručio da se proizvodi nastali iz sekundarnih sirovina diljem svijeta koriste već godinama. U Hrvatskoj je, s druge strane, prvenstveno nužna promjena svijesti. „Kada vi u javnoj nabavi napišete da kanta za smeće mora biti od 100 posto novog materijala, sami ste sebi zatvorili sortirnicu. Kod dizajniranja proizvoda moramo razmišljati kako ćemo ga poslije moći vratiti kao sirovinu. Najveći dio te reciklirane plastike mi u ovom trenutku uvozimo, umjesto da proizvode od tog materijala izvozimo van“, ukazao je.

Osim toga, prva i osnovna stvar koja u Hrvatskoj nedostaje je tržište na koje bi se otpad kao sirovina uopće plasirao, dodao je direktor zagrebačke tvrtke STP, poznate i po izradi prvog plutajućeg zelenog otoka u Hrvatskoj, Marko Brnčić. „Uz to, kroz rad sam se susreo s nekoliko fenomena kojih naši građani nisu svjesni. Prvo pitanje na koje građani nemaju odgovor je čija je kanta u koju se odlaže otpad, ne znaju da njihova, jednako kao i da su sirovina i ambalaže koje su donijeli kući također njihova. Jednako tako, građani nisu svjesni ako su pomiješali ambalaža da će i oni iz svog džepa platiti taj propust. No, tu je i njihova upornost ustrajnost da ulože određeni trud da odvajaju otpad na kućnom pragu“, dodao je.

Pomoćnica direktorice sektora za industriju i IT pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) Gordana Pehnec Pavlović istaknula je negativnu kampanju protiv plastike koja se već godina vodi, iako su benefiti tog materijala u našem svakodnevnom životu vrlo veliki. „No, treba je zbrinuti na adekvatan način. Taj se problem ne može riješiti pojedinačno, već zajedničkim djelovanjem svih dionika. S jedne strane imamo industriju koja želi otpad jer smo siromašni resursima, kao što je uostalom situacija i na razini EU, a s druge strane i vrijedan resurs koji trebalo vratiti u opticaj. Neke od naših tvrtki već jako dobro surađuju sa sakupljačima, pa smo vođeni tim činjenica kreirali naputak. Do kraja ove godine napravit ćemo burzu otpada i novu aplikaciju koja će služiti upravo onima koji nude kvalitetan reciklažni materijal“, najavila je Pehnec Pavlović.

Direktor logistike Vetropack Straže sa sjedištem u Humu na Sutli Robert Vražić kazao je da iako je proizvodnja nove staklene ambalaže njihov temeljni posao, reciklažu staklenog otpada ne smatraju ništa manje važnom. „Uz oko 270 tisuća tona nove staklene ambalaže koju proizvedemo na godišnjoj razini investirali smo oko 2 milijuna eura u postrojenje koje godišnje može preraditi 60 tisuća tona staklene sirovine uz potencijal povećanja tog broja. Naš tržišni udio u Hrvatskoj je gotovo 90 posto, a tek 25 posto svoje ukupne proizvodnje plasiramo na njega i ostatak izvozimo. Na hrvatskom se tržištu svake godine koristi oko 80 tisuća tona staklene ambalaže, a nama na reciklažu od tog broja dolazi 40-ak tisuća tona. Nakon uvođenja sustava povratne naknade za staklenu ambalažu reciklaža je s 10-ak posto skočila na oko 50 posto stope recikliranja, ali to je još uvijek malo i već se godinama nije pomaklo s te razine“, komentirao je trenutno stanje.

S reciklažom gumenih materijala nakon što su to zahtijevali kupci u skladu s europskim trendovima zaštite okoliša i ponovne oporabe otpada 2005. godine krenuli su i u zagrebačkom Gummiimpexu GRP-u, potvrdio je predsjednik uprave te tvrtke za proizvodnju i distribuciju gume Damir Kirić. „Uočili smo da se radi o ekonomski isplativoj djelatnosti. Ušli smo u investiciju od 115 milijuna kuna potrebnih za pokretanje djelatnosti recikliranja rabljenih auto guma, što je za nas bilo iznimno puno, uz očekivani povrat od 12 – 13 godina. Zbrinjavamo dio guma iz Slovenije i Mađarske, naši su kapaciteti poprilično veliki. Očekujemo da ćemo s ekonomskim razvojem moći prestati uvoziti sirovine. Ono što je kod reciklaže gume bitno napomenuti, ekološka reciklaža melje gume i izdvajaju se tri sirovine iz kojih nastaju drugi proizvodi. Najveće nam je tržište EU gdje se borimo s konkurencijom koju ondje zateknemo“, ispričao je Kirić.

No, da su sustavi gospodarenja otpadom u pojedinim slučajevima dobro organizirani, a da to kod plastike nije slučaj, ukazao je tehnički rukovoditelj čakovečkog gradskog komunalnog poduzeća Čakom Saša Avirović. „Kapacitet naše sortirnice ne može obraditi količine koje naši educirani i savjesni građani prikupljaju. Sortirnice bi se trebale rješavati prije kanti za prikupljanje, redoslijed koji je najavljen, je nelogičan. Tržište sirovina očekuje vrlo visoku čistoću materijala, ali me ne zanima prihod od prodaje otpada već naknada prijevoza“, istaknuo je Avirović.