Šećerna bolest (posebno tip 2 koji je povezan s pretilošću) u cijelom svijetu zbog svoje kompleksnosti i troškova liječenja prestaje biti samo zdravstveni problem te postaje nacionalnim problemom. Njegovo rješavanje zahtijeva učinkovite, praktične mjere sekundarne prevencije udružene s mjerama primarne prevencije na populacijskoj razini.

Šećerna bolest tipa 2 je jedna od najvećih pandemija suvremenog društva. Zbog velikog broja oboljelih i izražene smrtnosti smatraju je ekvivalentom „crne smrti“ 14. stoljeća. Prema procjenama Međunarodne dijabetičke federacije, učestalost šećerne bolesti u svijetu u 2015. u dobnoj skupini od 20 do 79 godina iznosila je 8,8%, a u Europi 9,1%. Uz veliki broj oboljelih, tijekom posljednjih desetljeća prisutan je i izraziti trend porasta učestalosti. U Europi je povećana prevalencija šećerne bolesti uzrokovana prvenstveno promjenom načina života većine stanovništva; porastom prekomjerne tjelesne težine, debljine te fizičke neaktivnosti populacije. Procjenjuje se da je u 2015. u svijetu 5,0 milijuna umrlih zbog šećerne bolesti, a do 2040. očekuje se daljnji porast broja umrlih za 22%.

Naizgled blago oboljenje, često s oskudnom simptomatologijom, vrlo lako se previdi te često ostaje neprepoznato i neliječeno. Bolest je odgovorna za nastanak kroničnih komplikacija na brojnim organskim sustavima, čime se uvelike smanjuje kvaliteta života, kao i životni vijek oboljelih, a društvu zadaju golemi izdaci. Šećernoj bolesti tipa 2 prethodi predijabetes koji karakteriziraju tri oblika poremećaja homeostaze glukoze: oštećenje tolerancije glukoze natašte, oštećenje tolerancije glukoze nakon jela (postprandijalno) i kombinacija oštećenja glukoze postprandijalno i natašte. Posebno je važno što ranije postaviti dijagnozu šećerne bolesti, a još je bolje ukoliko se dijagnosticira predijabetes. Naime, upravo u razdoblju predijabetesa, koji postoji 10 do 12 godina prije nastanka očitog dijabetesa, razvijaju se komplikacije. Iz tog se razloga šećerna bolest često otkrije tek kada osoba dospije u bolnicu zbog infarkta miokarda ili moždanog inzulta. Stoga je od velike važnosti što je god moguće ranije postaviti dijagnozu oboljenja i odmah započeti liječenje. Ukoliko se bolest dijagnosticira u vrijeme predijabetesa uspjesi terapije daleko su veći.

Rizični čimbenici za pojavu najznačajnijih kroničnih bolesti suvremenog društva zajednički su te se tako djelovanjem na njihove zajedničke odrednice (prekomjerna tjelesna težina i debljina, tjelesna neaktivnost, pogrešna prehrana, pušenje, prekomjerna konzumacija alkohola, hipertenzija ili hiperlipidemija) istovremeno provodi primarna prevencija šećerne bolesti, ali i kardiovaskularnih bolesti, karcinoma te drugih kroničnih nezaraznih bolesti.  Značajna i sve učestalija prisutnost komplikacija šećerne bolesti razlogom je neophodnosti uvođenja mjera sekundarne prevencije. Tako su, prema dosad provedenim istraživanjima, ekonomski isplative mjere prevencije komplikacija šećerne bolesti: liječenje povišenih razina glukoze i lipida u krvi, liječenje visokog tlaka, rano otkrivanje i liječenje retinopatije, rano otkrivanje proteina u urinu, prevencija dijabetičkog stopala te prestanak pušenja.

Veliki broj oboljelih te tijek bolesti obilježen razvojem kroničnih komplikacija razlogom su velikog opterećenja zdravstvenog proračuna neposrednim i posrednim troškovima bolesti. Procjenjuje se da je u 2015. čak 11,6% svjetskog zdravstvenog proračuna utrošeno na liječenje šećerne bolesti ($673 milijardi), dok se do 2040. očekuje daljnji porast troškova za otprilike 30-35%.  Kako šećerna bolest dovodi do promjena u svim tjelesnim sustavima (na malim krvnim žilama – mikroangiopatije, velikim krvnim žilama – makroangiopatije i živcima – neuropatije), kasne komplikacije šećerne bolesti glavni su uzrok mortaliteta i porasta troškova liječenja. Daleko najčešće jesu kardiovaskularne bolesti koje su ujedno i vodeći uzrok smrti osoba sa  šećernom bolešću. Više od 50% smrti oboljelih uzrokovano je upravo kardiovaskularnim bolestima, a smatra se da su najvećim dijelom upravo one odgovorne za opaženo skraćenje života od 5 do 10 godina. Skoro polovica (46,6%) umrlih od šećerne bolesti u svijetu su ljudi mlađi od 60 godina.

U našoj zemlji ukupan broj osoba sa šećernom bolešću, prema CroDiab registru u 2015. godini, iznosio je 260.092 dok se procijenjuje da od sveukupno oboljelih 42% ne zna za bolest. Prevalencija šećerne bolesti u odrasloj populaciji u razdoblju 2009.-20014. kretala se u rasponu od 6,69% do 7,90%. Prisutne su razlike u prevalenciji dijagnosticirane šećerne bolesti ovisno o županijama. Prevalencija šećerne bolesti tako je najveća u Sisačko-moslavačkoj (8,44%), Karlovačkoj (8,39%) i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji (8,26%), a najmanja u Zadarskoj (3,69%) i Šibensko-kninskoj županiji (4,93%). Pored visoke prevalencije šećerne bolesti, izražen je trend porasta bolesti tipa 2, koji se uobičajeno javlja kod odraslih, ali sve češće i kod djece i adolescenata. Približno 1% odrasle populacije u Republici Hrvatskoj koja ne boluje od šećerne bolesti godišnje razvije istu.

“Pravilo polovice” – šećerna bolest, Hrvatska 2013.

Šećerna bolest se već dugi niz godina u Republici Hrvatskoj nalazi među deset vodećih uzroka smrti, a dugi niz godina prisutan je i ukupni trend porasta udjela šećerne bolesti u ukupnoj smrtnosti. U razdoblju od 2005. do 2013. godine udio šećerne bolesti u ukupnom mortalitetu kretao se između 2,08% do 2,84% ukupno, odnosno 1,69%-2,46% u muškaraca i 2,48%-3,00% u žena. U 2015. godini šećerna bolest je bila na 7. mjestu ljestvice vodećih uzroka smrti u Republici Hrvatskoj s 3,06% udjela u ukupnoj smrtnosti.

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

Zabrinjavajuća je činjenica da veliki broj oboljelih osoba ne postiže ciljne vrijednosti najznačajnijih metaboličkih pokazatelja, rizičnih čimbenika za razvoj kasnih komplikacija bolesti. HbA1c kao dugoročniji pokazatelj reguliranosti glikemije i važan prediktor razvoja komplikacija bolesti jedan je od ključnih indikatora kvalitete skrbi osoba sa šećernom bolešću. Aktualne smjernice zadovoljavajućom reguliranošću smatraju vrijednosti HbA1c≤7% uz izuzetke u slučaju određenih vulnerabilnih skupina ili individualnih specifičnosti, kada ciljne vrijednosti mogu biti i niže odnosno više od navedenih. Uz reguliranost glikemije visoke vrijednosti krvnog tlaka, indeksa tjelesne mase i lipida u krvi predstavljaju značajan rizik za razvoj kroničnih komplikacija šećerne bolesti. Razvoj kardiovaskularnih komplikacija, najvažnijeg uzroka preuranjene smrtnosti osoba sa šećernom bolešću, ali i ostalih kroničnih komplikacija bolesti, znatno je učestaliji u osoba s nezadovoljavajućim vrijednostima lipida, tlaka ili prekomjernom tjelesnom težinom. U Republici Hrvatskoj zadovoljavajuće i granične vrijednosti HbA1c ima samo 60% oboljelih, manji broj ih ima zadovoljavajuće vrijednosti krvnog tlaka (48,8%), a zadovoljavajuće vrijednosti kolesterola prisutne su u svega 33,4% oboljelih. Prekomjernu tjelesnu težinu s indeksom tjelesne mase većim od 25 kg/m2 ima 80,9% oboljelih.  Iako indikatori skrbi ukazuju na prisutan blagi napredak u dosizanju ciljeva liječenja pojedinih bolesnika tijekom zadnjih godina, u skrbi zaostajemo za drugim zemljama EU.

Šećerna bolest i u Hrvatskoj značajno financijski opterećuje zdravstveni sustav. Prema ispitivanjima u 2009. samo je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) za liječenje šećerne bolesti utrošio 2,5 milijarde kuna odnosno 11,49% svojeg proračuna. Od tih troškova najveći udio (85,72%) čine troškovi liječenja komplikacija bolesti koji su posljedica loše regulacije glikemije. Ostatak utrošenih sredstava bio je namijenjen redovitim kontrolama, dok je na lijekove za liječenje šećerne bolesti utrošeno 8,75%. Visoki troškovi liječenja šećerne bolesti hitno upućuju na potrebu bolje kontrole bolesnika i uspješnu prevenciju komplikacija.

S tim u vezi provedene su brojne simulacijske analize koje su pokazale da sve aktivnosti zdravstvenog sustava koje postižu dugoročno uspješnu regulaciju glikemije, krvnog tlaka i lipidnih pokazatelja u bolesnika dovode i do smanjenja razvoja komplikacija osoba sa šećernom bolešću. Samim time, stroža kontrola oboljelih i ranija primjena liječenja je isplativa. Uspješno liječenje oboljelih donosi uštede u svakoj od kroničnih komplikacija, a kako bi se ono ostvarilo potrebno je strateški prilagoditi zdravstveni sustav. Isto tako, dugoročni učinak pravovremenog postavljanja dijagnoze i učinkovite kontrole bolesti na kvalitetu života oboljelih je značajan. Time se postiže poboljšanje kvalitete života zbog činjenice da oboljeli žive dulje bez razvijenih komplikacija. Uz kvalitetniji život, u uvjetima pravovremenog postavljanja dijagnoze i učinkovite kontrole bolesti općenito se dulje živi, odnosno produljuje se očekivano trajanje života od trenutka postavljanja dijagnoze. Unatoč činjenici da je očekivano trajanje života duže, ukupni troškovi liječenja manji su. Važnost informacijskih tehnologija u skrbi za oboljele pokazana je u analizi financijskih i kliničkih aspekata implementiranja sustava informacijskih tehnologija u kontroli šećerne bolesti. Rezultati pokazuju da informacijske tehnologije pridonose financijskim uštedama, ali i ne manje bitno, poboljšavaju zdravstvenu zaštitu oboljelih te sprečavaju nastanak komplikacija.

Prepoznavanje šećerne bolesti kao jednog od vodećih javnozdravstvenih problema i stanja koja zahtijevaju multidisciplinarni pristup i sinergističko djelovanje svih sektora društva, uvažavanje smjernica i preporuke UN-a i EU-a te aktualne epidemiološke situacije dovele su do ideje o potrebi definiranja strateškog pristupa u borbi sa šećernom bolešću u Republici Hrvatskoj. Prvi Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću s posebnim ciljem prevencije bolesti usvojen je od Vlade i Sabora krajem 2007. Nacionalni program dodatno je osnažen Rezolucijom o šećernoj bolesti prihvaćenoj na sastanku Sabora 17. lipnja 2011. Kao nastavak provođenja strateških aktivnosti donjet je i Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću 2015.-2020. usvojen je na sjednici Vlade RH održanoj 24. lipnja 2015. godine. Definirani opći ciljevi programa su rano otkrivanje, sprečavanje komplikacija i nadzor nad šećernom bolesti u trudnoći, a specifični ciljevi obuhvaćaju usvajanje smjernica za organizaciju zdravstvene zaštite uz definiranje razina skrbi i ovlasti uz poticanje „diabetes friendly“ obiteljskih liječnika, unapređenje interoperabilnosti uz prihvat svih podataka panela, te godišnja kontrola HbA1c kao i redoviti nadzor lipida, tlaka i tjelesne težine u svih osoba sa šećernom bolešću. Navedeni aspekti prepoznati su kao ključni za daljnje unapređenje skrbi, a u cilju njihove što učinkovitije provedbe za sve aktivnosti jasno su navedeni rokovi provedbe, izvršitelji, sudionici i indikatori.

Distribucija troškova liječenja dijabetesa tipa 2 iz perspektive HZZO-a

Unatoč vrlo visokim aktualnim ukupnim troškovima skrbi, u budućnosti se očekuje njihov dodatni porast, a smanjenje porasta moguće je postići intenziviranijim pristupom u liječenju, daljnjom implementacijom praćenja indikatora kvalitete skrbi kao i mjerama primarne prevencije. Uspješna prevencija šećerne bolesti tipa 2 i njenih komplikacija moguća je. S obzirom na dominaciju ovog tipa bolesti njome bi se postiglo usporavanje rasta broja oboljelih općenito. Samo dobro organiziranim i strukturiranim preventivnim akcijama na svim razinama, temeljenim na kvalitetnim epidemiološkim podacima može se uspostaviti, a možda i preuzeti, kontrola nad ovim javnozdravstvenim problemom, što bi morao biti i jedan od prioriteta suvremenih zdravstvenih sustava.