Ugovori o doživotnom i ugovori o dosmrtnom uzdržavanju u idućem bi razdoblju mogli dobiti konkurenciju u obliku “obrnute hipoteke”. Riječ je o specifičnom kreditnom odnosu umirovljenika i banke, osiguravajućeg društva ili neke treće financijske institucije namijenjenom starijim ljudima kojima odobrena sredstva troše za života, a kredit se vraća nakon njihove smrti prodajom založene imovine.

Kako piše Večernji list, financijaši razmišljaju da “obrnute hipoteke” ponude i hrvatskim umirovljenicima, no prije toga potrebno im je zeleno svjetlo središnje banke i jača regulativa države. Profesor Ekonomskog fakulteta Zagreb Vlado Leko nekoliko je stručnih radova posvetio upravo tom obliku kreditiranja. Leko vjeruje da obrnute hipoteke mogu korisnicima osigurati dostojanstvenu starost, ali i izazvati nezadovoljstvo djece koja su navikla nasljeđivati obiteljsku imovinu netaknutu. “Dužnici ne moraju vraćati kredit, zadržavaju vlasništvo i nastavljaju živjeti u vlastitom domu i istodobno poboljšavaju svoj životni standard i zdravstvenu skrb”, piše profesor Leko za Lider. Obrnuta hipoteka razvijena je u SAD-u 60-ih godina prošlog stoljeća, odakle se preselila i u Zapadnu Europu.

Na Istoku Europe najviše iskustva s obrnutim kreditima imaju Poljaci, koji su ga uveli prije desetak godina, pa je osnivač poljskog Fundusz Hipoteczny DOM-a Robert Majkowski nedavno uključen i u krovnu europsku lobističku organizaciju EPPARG koja pokušava ujednačiti pravila kreditiranja starijih građana. U SAD-u doživotni kredit mogu dobiti stariji od 62, dok je u Europi dob od 55 do 75 godina. Različiti su i uvjeti kreditiranja, a zajedničko im je da novac mogu dobiti ljudi koji imaju znatnu imovinu. Poljaci se, primjerice, uglavnom obraćaju starijim ljudima koji nemaju djece i nasljednika.