Hrvatska najveći broj turističkih kapaciteta ima u nekomercijalnom smještaju – vikendicama i stanovima – i to trend koji traje još od COVID-godina. Lani je taj segment premašio 700.000 kreveta, čime je nadmašio obiteljski smještaj (670.000), kampove (250.000) i hotele (180.000), piše Novi list.

Paradoks je u podacima: unatoč 200.000 više prijavljenih kreveta nego 2019., nekomercijalnih noćenja ima dva i pol milijuna manje – tada ih je ostvareno 13 milijuna, danas oko 10,5 milijuna. To upućuje na masivnu sivu zonu u kojoj se ključevi dijele s „prijateljima i rodbinom” bez ikakve evidencije. Predvodnica je Zadarska županija s četiri milijuna nekomercijalnih noćenja, slijede Primorsko-goranska i Istra.

Nova pravila

Glavina: Ovo je kraj ‘crnog’ najma, rentijeri: Apsurdno, nema potrebe

Uz to, od 2019. strancima je prodano oko 70.000 nekretnina uz obalu, pretežno Slovencima (19.000) i Nijemcima (17.000), što dodatno hrani nekomercijalni segment koji de facto izmiče kontroli.

Stručnjak Nedo Pinezić upozorava na temeljni problem: ne postoji evidencija koliko nekomercijalnih kapaciteta uopće ima, inspekcija bez sudskog naloga ne može ući u privatne objekte, a EU građani mogu boraviti do 90 dana bez prijave. Zakonska obveza plaćanja turističke pristojbe postoji, ali njezino ispunjenje nitko ne može provjeriti.

Novi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti pokušava uvesti red kroz komunalne redare i ograničenje OTA platformi (Booking, Airbnb), koje po novoj europskoj direktivi više ne mogu biti tek „oglasnici” nego moraju naplaćivati PDV od 13 posto kao turističke agencije. Pinezić smatra da to opterećuje legalne iznajmljivače, dok većina nekomercijalnih vlasnika platforme ionako ne treba – pune kapacitete kroz osobne kontakte. Zaključak stručnjaka je jednoznačan: bez ozbiljne porezne regulacije, problem koji se gomilao desetljećima neće se riješiti potezom pera.