Kada je Josip Kozarac 1889. objavio “Mrtve kapitale”, nije ni slutio koliko će, nažalost, poput proroka, biti u pravu, koliko će mu rodna i žitorodna Slavonija biti opterećena njima. U slavonskim selima sve su brojnije prazne, u korov zarasle i urušene kuće u kojima živi samo propuh.

Nakon smrti vremešnih vlasnika, život se u njih nije vraćao, a nasljednici se nisu javljali. Pravnom terminologijom rečeno, riječ je o – ošasnoj imovini. Na institut ošasne imovine kada je riječ o starim, utihnulim kućama u slavonskim selima upućuju i u Ministarstvu državne imovine kojem smo uputili upit komu te nekretnine pripadaju. Pitanje je na mjestu ako se zna da ta imovina propada i desetljećima, bez ikakve aktivnosti koja bi upućivala da im slijedi novi život, nova funkcija, a bez obzira na to, imaju svoju vrijednost.

Također, ni među sugovornicima Glasa Slavonije nisu svi bili sigurni u odgovor na pitanje tko nasljeđuje takvu, ošasnu imovinu. Prema jednima – država, a prema drugima – lokalna samouprava. Prema odgovoru iz ministarstva Gorana Marića u pravu su oni potonji.