Iz Skoplja i Kumanova, pa u srpsko Vranje, do trgovine gdje je jeftinije jestivo ulje. Pet paketa po 12 litara, još nešto na popustu, pa natrag doma. Ovo je zadnjih mjeseci vikend-shema mnoštva Makedonaca.

I isplati im se jer ulje kupuju za skoro euro nižoj cijeni po litri. Kažu da cjenovna razlika nadmašuje putne troškove. Tako se građani snalaze u ekonomskoj krizi zbog rata u Ukrajini i COVID-pandemije. A kako se snalaze država i gospodarstvo?

Kristal otkupljuje sve
Država je donekle uspjela uvjeriti građane da će biti ulja bez cjenovnih šokova, i pored toga što se ovih dana ukidaju protukrizne mjere kojima su se kako-tako kontrolirale cijene. Ali ostaje pitanje koje je dugoročno rješenje?

Vlada i gospodarstvenici kažu da treba ulagati u uzgoj suncokreta i za početak udvostručiti posijane površine, podsjećajući na 1990-te godine kada je Sjeverna Makedonija imala velike površine pod ovom kulturom i bila zemlja suncokreta koja proizvodi dovoljno za domaće tržište, a nekad i za izvoz.

Prema Državnom zavodu za statistiku, rekord je zabilježen 1989. godine, kada je pod ovom kulturom bilo zasijano 46.000 hektara, da bi se za 15 godina ta površina smanjila na 4000. Smanjenje je ponajprije posljedica, kako kažu proizvođači, nezajamčenog plasmana i niske otkupne cijene.

Da će udvostručenje imati pozitivni efekt, slaže se i profesor Fakulteta poljoprivrednih znanosti i hrane u Skoplju, Zoran Dimov. “Sukladno tome bit će povećana i proizvodnja sjemena za jestivo ulje.

To bi se sigurno pozitivno odrazilo i na neposredne sudionike (proizvođače, prerađivače) i na stanovništvo, jer se u javnosti stvara pozitivna slika da je značajan dio potrošenog ulja rezultat domaćih sirovina. S druge strane, to neće utjecati na cijenu jer su to tržišni proizvodi i u tom dijelu, ako nema populističkih mjera, intervencije bi bile minimalne”, kaže Dimov.

U travnju je vlada ponudila na zakup 5722 hektara državne zemlje za uzgoj strateških kultura kako bi se proizvodnja suncokreta povećala na oko 10.000 tona.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

“Očekujem udvostručenje iduće godine. Vjerujem da ćemo i srednjoročno i dugoročno uspjeti smanjiti uvoz i postati uvozno neovisni”, kaže ministar poljoprivrede Ljupčo Nikolovski uperivši prst spasa u Nacionalni plan proizvodnje hrane.

Prema njemu, ugovorna proizvodnja suncokreta je najbolje rješenje, pa će vlada motivirati poljoprivrednike s oko 60 eura poticaja za kupnju gnojiva, te još oko 90 eura po hektaru za svakog poljoprivrednika koji proizvede preko 1,5 tona suncokreta po hektaru.

Kada je vladina delegacija u travnju posjetila jedinu tvornicu za preradu suncokreta i proizvodnju jestivog ulja Kristal 1923, poznatiju po starom nazivu “Blagoj Đorev” iz Velesa, ministar Nikolovski i uprava tvornice složili su se da je udvostručenje zasijanih površina dobro rješenje, a direktor Goran Lazov je obećao da će otkupiti čitavu rekoltu.

“Prošle godine smo otkupili manje od 4000 tona. Ako se povećaju površine, nećemo ostaviti nijedno zrno neotkupljeno”, rekao je direktor Kristala Goran Lazov.

Prinos oko 1,8 t/ha
Vlada i Kristal su optimisti, ali dio stručnjaka, poput Zorana Dimova su oprezni. Kada je riječ o uljaricama, on pozdravlja inicijativu, ali i pita “zašto smo se doveli u ovo stanje i da li se trebala dogoditi aktualna situacija, pa da počnemo razmišljati o unapređenju sektora”.

“Uz pravi sortiment i pravilnu primjenu agrotehničkih mjera, koje bi jamčile prosječan prinos od oko 1,8 tona po hektaru, zatim dobru otkupnu cijenu, pravovremenu naplatu i zadržavanje subvencije na sadašnjoj razini, odgovorno tvrdim da su površine od 15.000 hektara i više – realnost, te se njime može osigurati trećina do polovica potreba za jestivim uljem iz vlastite sirovine”, kaže Dimov.

Dodaje da makedonskom poljoprivredniku treba “gotovinska kultura” i da je za tu svrhu suncokret dobro rješenje, no bolje rješenje jest ako se tu uvrsti uljana repica.

“Ono što je dodatna prednost su prerađivački kapaciteti, točnije Kristal, koji može preraditi čitavu proizvodnju”, pojašnjava profesor Dimov.

“Teorije da možemo proizvesti i zadovoljiti potrebe za jestivim uljem iz vlastite sirovine malo su preoptimistične. Trebamo postaviti cilj da za razdoblje od pet godina realiziramo planiranih 15.000 hektara. Tako proizvodnja na nekadašnjih 30.000 hektara možda i ne bi bili nedostižna”, smatra Dimov.

I umirovljeni profesor Fakulteta poljoprivrednih znanosti u Štipu, Ilija Karov, ima slični stav. Prema njemu, vlada je sada na dobrom putu, ali prvenstveno mora uvjeriti i ohrabriti poljoprivrednike da će im proizvodnja biti otkupljena.

“Očekujem da ako ove godine sve bude po planu i otkup bude onako kako se obećava, proizvođači suncokretovog sjemena će se ohrabriti i iduće godine proizvesti još više. To bi bilo dobro i za proizvođače i za dio industrije, a stabilizacijom cijena repromaterijala, gnojiva i herbicida ima nade i za veću zaradu”, kaže Karov za Poslovni.hr.