Ljudi srednje klase više se oslanjaju na zaduživanje kako bi financirali svoj životni stil, a to je “balon” koji bi pod naletom krize mogao brzo puknuti. Što se događa sa srednjom klasom? Ima li ga ili brzo nestaje? Pitanje srednje klase kao značajnog čimbenika ili “eliksira” društvene stabilnosti nije isplivalo na površinu zbog nekog artikuliranog političkog interesa, već kao posljedica energetske i gospodarske krize, analizira sociolog Ilija Aceski za makedonsku sekciju portala dw.com.

Srednja klasa otopila se, a njezino raslojavanje počelo je nakon 1998. Proces koji je tada počeo kao posljedica nepoštene privatizacije nastavio se, pa je od srednje klase danas, prema Aceskom, ostala četvrtina stanovništva Sjeverne Makedonije. Razlika je vidljiva uzme li se u obzir da je u socijalizmu više od dvije trećine zaposlenih smatralo da pripada srednjoj klasi. Danas je situacija drugačija, a gubitak srednje klase nosi i rizike.

”Srednja klasa ima stabilizirajuću ulogu. Kako se srednja klasa smanjuje, zemlja se destabilizira”, kaže Aceski.

Srednjom klasom smatraju se ljudi sa sigurnim primanjima, koji imaju riješeno stambeno pitanje, mogu si priuštiti odmor, zimovanje i prosječan automobil, a kada plate mjesečne račune, kredite i školovanje djece, imaju i novac za kino, kazalište, koncert, knjige… ”Oni obično lakše dožive ili ne osjete šokove poskupljenja, za razliku od obitelji u kojima je samo jedan zaposlen. U socio-psihološkom smislu, pripadnici srednje klase imaju osjećaj da žive sigurnije i stabilnije”, kaže Aceski. Ali i taj se osjećaj dramatično mijenja pod naletom ekonomskih (ne)prilika. Primjerice, 2018., u Makedoniji su se i ljudi s primanjima do 20.000 denara u anketama izjašnjavali kao srednja klasa. Zaposlenim je supružnicima prihod od 40-45 tisuća denara stvarao osjećaj sigurnosti i egzistencijalne stabilnosti. Vrijednost minimalne potrošačke košarice u prosincu 2018. iznosila je 32.671 denar. U prosincu 2019. blago je porasla na 32.732 denara, u prosincu 2020. na 33.697 denara, a u prosincu 2021. na 35.042 denara. Već u lipnju ove godine ista košarica stoji 39.710 denara, u srpnju 47.042 denara, u kolovozu 48.234 denara i u rujnu 50.224 denara. Velik dio onih koji su se prije četiri godine smatrali srednjom klasom, danas kažu da im je jasno “da ih više nema” jer gotovo 30-35 posto ukupnih primanja (otprilike dvije prosječne plaće) odlazi na plaćanje mjesečnih režija i pomaknuta je cijela dosadašnja financijska konstrukcija.

Nekvalitetan gospodarski razvoj, nepravedna financijska raspodjela, loša socijalna i zdravstvena skrb te politička previranja pridonijeli su osiromašenju stanovništva. U ovom trenutku, dok traje potraga za energentima i donose se mjere za pomoć ranjivim kategorijama građana, raslojavanje i porast siromaštva ispod su radara političkih stranaka, nešto što bi se moglo protumačiti kao prešutno “opravdanje” raslojavanja. Iz kategorije siromašnih (25-30%) njih gotovo 50% živi ispod granice siromaštva. U 20% dobrostojećih, 10% smatra se relativno bogatima, 4-6% bogatima, a 1-2% vrlo bogatima, koji zarađuju oko 15% ukupnog nacionalnog dohotka.