Pismo šefa SDP-ova izbornog stožera Slavka Linića adresirano na glavnog ravnatelja HRT-a Vanju Sutlića i na Programsko vijeće HRT-a podijelilo je Prisavlje, ali i javnost. Posljednjih nekoliko godina svaka kritika političara upućena najmoćnijem mediju u državi obično je dočekivana kao nedvojben politički pritisak i u pravilu je mobilizirala sve u obranu slobode HTV-ovih novinara i urednika. Međutim, Linićev dopis nisu baš svi shvatili kao pritisak ili napad na njihovu slobodu. Ponajprije zato što je Linić svoje primjedbe stavio na papir. “Pisanje pisama je potpuno legitimna stvar i najtransparentniji način izražavanja svog stava. Kada političari zovu urednike telefonom nitko zapravo ne zna na koji se način razgovara, prijeti li se ili ne. Kada napišu pismo svi mi imamo uvid u ono što je rečeno pa i u eventualne prijetnje. Puno su opasniji pritisci za koje ne znamo”, kaže Suzana Jašić, članica Vijeća HRT-a koja je ublažila početne kritike Hloverke Novak-Srzić i “desnog krila” samog Vijeća. Štoviše, ona je pozvala sve udruge građana, pa tako i političke stranke, da šalju javne dopise ukoliko imaju neke primjedbe na HRT. Kritike političara proteklih godina stizale su do Prisavlje na razne načine. Čelnici HRT-a nekoliko su puta bili na sastancima s predsjednicima Vlade i Sabora, što tada nije ocijenjeno pritiskom. Prozivalo ih se na konferencijama za novinara političkih stranaka, zvalo se telefonom urednike, no neki od najžešćih napada događali su se u Saboru koji je nerijetko raspravljao o pojedinim emisijama. Takve su rasprave inicirali uglavnom zastupnici vladajuće stranke. U usporedbi s tim, Linićevo pismo je doista dječja igra. Iako dobar dio onoga što je Linić potpisao nije prihvatljivo za novinarsku struku, određene pojave na koje upozorava uočili su i ostali, a ne samo SDP. “Mislim da se može govoriti o izvjesnoj naklonjenosti HDZ-u novog informativnog programa HTV-a. Na kraju, sve te smjene na televiziji očito su napravljene zbog izbora, kako bi se malo pomoglo vladajućoj stranci”, kaže Zdenko Duka, potpredsjednik Hrvatskog novinarskog društva, no dodaje da je dijelom i SDP sam kriv za takvo stanje na Prisavlju jer se prešutno složio s izborom Hloverke Novak-Srzić. Duka smatra da Novak-Srzić ne bi bila izabrana da se SDP usprotivio u “lobističkim društvima u kojima se odlučivalo” o izboru novog šefa televizijskog informativnog programa. Slaže se da je pritisak manji kada se napiše javno pismo, nego kada se sve to radi tajno, no ne slaže se potpuno s njegovim sadržajem. “Potpuno je neprihvatljivo da stranka određuje koji će novinar pratiti njihov rad”, kaže Duka.

HRT-ovi čelnici u pokušaju da pokažu kako su potpuno netočne tvrdnje da idu na ruku HDZ-u, nude razna objašnjenja. Tako, primjerice, Sutlić kaže da prema rezultatima internog monitoringa minutaže koju dobivaju stranke u njihovom programu proizlazi da je stvarno stanje suprotno od Linićeve tvrdnje. Drugim riječima, SDP na javnoj televiziji još uvijek dobiva više minuta od HDZ-a. No, neki izvori iz HRT-a tvrde da se zapravo radi o tome da su prilozi u kojima se spominje SDP u posljednje vrijeme daleko kritičniji od onih HDZ-ovih. Hloverka Novak-Srzić u svoju je obranu ponudila imena novinara i urednika koji su radili priloge o SDP-u na koje je Linić imao zamjerke. “Pogledajte tko je to radio. Mislav Bago, Zoran Šprajc, Stipe Alfier, Petar Štefanić i Tatjana Munižaba”, nabrajala je glavna urednica informativnog programa, sugerirajući kako se radi o novinarima-ljevičarima daleko sklonijima Linićevoj partiji nego HDZ-u. S druge strane, spomenuti novinari i urednici poznati su i po profesionalnoj obradi tema koje rade, bez obzira koja je stranka tema njihovog priloga, pa i tu ovakve teze padaju u vodu. Neki ljudi koji svakodnevno rade u informativnom programu u neformalnim razgovorima će se nerijetko potužiti na novi način rada, a iz čega proizlazi da je Linić vrlo blizu istine. Novo vodstvo itekako vodi računa o balansu SDP-a i HDZ-a u svom programu, ali na prilično neprirodan način. Ukoliko se u nekom prilogu pojavi kakav SDP-ovac ili barem osoba koju se na bilo koji način može povezati s tom strankom, urednici zahtijevaju da se odmah nađe protuteža. Zbog toga se brzo ubacuje kakav HDZ-ovac, po mogućnosti predsjednik stranke ili barem ministar. Kako je Sutlić sam javno priznao da političke stranke imaju “svoje ljude” u Informativnom programu HTV-a, očito je i Linić dobio takve informacije što ga je možda i potaknulo na pisanje prigovora. Iako je generalno takav potez svojevrstan javni autogol, službeni dopis za SDP (i za druge stranke) imat će pozitivne učinke. Najprije, novi urednici će ipak malo opreznije navijati za HDZ. Osim toga, način na koji se prigovorilo našao je svoje saveznike i u Programskom vijeću i u novinarskim krugovima, a svojevrsnu podršku pisanju pisama dao je čak i Sutlić.

“Mi nismo bezgrešni i ne sporim pravo bilo koga da pismeno dostavlja primjedbe na naš program”, rekao je javno Sutlić, dodajući da je sretan što danas i predsjednik Republike na program HTV-a reagira javno. Još donedavno su se takve situacije graničile sa znanstvenom fantastikom. Devedesetih se na ribanje odlazilo na Pantovčak, a kasnije se oslanjalo uglavnom na telefonske pozive. U slučaju kad ni tako ne ide, posezalo se za drastičnim metodama – jasno i otvoreno pokazivanje političke moći, bilo za saborskom govornicom, bilo najavom slanja milijunskih računa na HRT. Prije nekoliko godina jedna HDZ-ova braniteljska udruga otela je novinare nakon jedne svoje konferencije tražeći od HRT-a da bolje prati njihov rad. Andrija Hebrang je, nezadovoljan Dnevnikom, nazvao i tražio da ga se izravno pusti u program. Jadranka Kosor (potpredsjednica Vlade) zvala je urednicu priloga u Meridijanu 16 još prije same emisije kako bi joj “objasnila” kako stvari zapravo stoje. Unatoč uvođenju nove prakse, iluzorno je očekivati da je nastupilo doba u kojem stranački dužnosnici sjedaju za računalo kada nisu zadovoljni HRT-om. Naravno da telefoni još uvijek rade ili poruke prenose kojekakvi emisari. Ipak je to jednostavnije, tajnije i – učinkovitije.