Gradnja transnacionalnog plinovoda koji bi kroz Srbiju prolazio u duljini od 400 km postala je upitna nakon što je Aleksandar Popović, ministar energetike i rudarstva, po povratku iz Moskve izavio kako se ruska kompanija Gazprom još nije odlučila kojim će pravcem ići plinovod, koji je u Srbiji ocijenjen kao posao stoljeća u energetskom smislu. Gazprom se u sadašnjem trenutku odlučio za dva pravca od kojih bi jedan išao od Bugarske prema Austriji, a drugi preko Grčke ka Italiji, dok još nije donio odluku o trasi preko Srbije. Ta informacija primljena je kao ‘’hladan tuš’’ jer se dosad gradnja plinovoda kroz Srbiju temeljila na međudržavnom sporazumu vlade SFRJ i Ruske Federacije potpisanom još 12. prosinca 1996. godine kojim su se dvije strane suglasile kako je gradnja plinovoda prioritet. Gazprom i vlada Srbije su u prosincu 2006. godine potpisali memorandum kojim se predviđa prolazak plinovoda kroz Srbiju, ali se pokazalo da taj dokument nije obvezujući, te da Gazprom ima u vidu i drukčija rješenja. Neizvjesnost o prolasku plinovoda kroz Srbiju izazvala je strahovanje u javnosti kako neće biti dovoljno plina u zimskim mjesecima jer se opskrba preko plinovoda koji ide preko Mađarske više puta pokazala nepouzdanom pri vrlo niskim temperaturama. Srbija nije uspjela obaviti obnovu skladišta plina u Banatskom Dvoru tako da opskrba plinom pred predstojeću zimu postaje upitna. Domaći političari su potpisivanje memoranduma s Gazpromom prikazali kao siguran posao, a ispostavilo se da je to bio predizborni adut vladajuće koalicije.

Upućeni su upozoravali kako ne treba biti previše siguran o realizaciju tog projekta navodeći više razloga. Najveći se temelji na tome da je gradnja plinovoda koji bi opskrbljivao Europu s juga velika strateška investicija, koja prelazi interese Srbije, te da je sličan memorandum potpisan s Mađarskom prije nego sa Srbijom. Prvotan pravac za dopremanje plina iz Rusije do zapadne Europe bio je planiran preko Bugarske, Rumunjske i Mađarske iako je trasa kroz Srbiju povoljnija i jeftinija jer prolazi ravničarskim dijelom. Kao adut Srbije navode se njezine pojačane političke veze s Rusijom. Zato mogućnost da plinovod prolazi kroz Srbiju nije definitivno odbačena niti propala. Povoljne prognoze temelje se na činjenici da je Gazpromu omogućen udio u domaćem poduzeću Srbijagas u zamjenu za sredstva, što bi ih ta ruska kompanija uložila u gradnju plinovoda kroz Srbiju. Riječ je o poslu vrijednom milijardu dolara, a Srbija bi samo od trasporta plinom godišnje ubirala 200 milijuna dolara. Razlog više za vjerovanje da će plinovod proći kroz Srbiju vidi se u tome što je Gazprom prije vše od godine dana postao većinskim vlasnikom rusko-srbijanske tvrtke Jugorosgas. Time je Gazprom dobio pravo graditi južni pravac plinovoda što bi išao od granice s Bugarskom preko Niša do Makedonije u duljini od 524 km. Taj plinovod bi se u Srbiji granao u tri pravca, a Gazprom bi imao pravo njegove eksploatacije i prodaje plina u sljedećih 25 godina.Prolaskom transnacionalnog plinovoda kroz Srbiju ruski plin bi stigao i do skladišta u Banataskom Dvoru, koji će, kada bude završen imati kapacitet 800 milijuna kubika. Gradnja skladišta, što će biti povezan s četiri obližnja spremišta, povjerena je Gazpromu. S kapacitetom od gotovo dva milijuna kubika Banatski Dvor bi, zajedno s obližnjim ležištima, postao europski rezervoar plina. Ruska kompanija je obećala da će do listopada donijeti konačnu odluku. Dotle će u Srbiji postojati izvjesna doza zebnje uvećane saznanjem da Gazsprom kani graditi veliko skladište plina u Mađarskoj kapaciteta deset milijardi kubičnih metara što je za oko 10 puta više od skladišta u Banatskom Dvoru.