Trebala je to biti Biblija za modernu ženu. A zapravo je ispala Biblija za modernog muškarca. “Dežurna kučka”, zbirka ispovjesti 26 američkih žena koje govore istinu o seksu, usamljenosti, poslu, majčinstvu i braku, trebala je biti solidarna psiho-terapija za milijune modernih žena širom svijeta koje dijele istu sudbinu: profesionalke, supruge, majke, ljubavnice… A zapravo, ispala je pravo otkrivenje za milijune muškaraca i odgovor na njihovo vječito, iako zapravo prilično naivno pitanje: zašto se žene stalno ljute na nas?

Sveto Pismo
“Dežurna kučka” ugledala je svjetlo dana prošle godine i otad cikulira ženskim i feminističkim krugovima u Hrvatskoj poput pobožnog svitka u kojem je sadržana sva istina svijeta. Otkriva mnogim ženama da nisu usamljene u svom bijesu uzrokovanom, kako objašnjava autorica zbirke Cathi Hanauer, “iskušenjem i jadom na poslu, u vezama, s djecom, u domu i seksualnom životu”. No kad je knjiga došla u ruke muškarcima, pretvorila se u ključ koji pruža uvid u najstrože čuvanu tajnu moderne (pa i ne tako moderne) civilizacije: u ranjenu žensku psihu. Ova knjiga, primjerice, otkriva da žene zapravo ne žele stupiti u brak ništa više od muškaraca, iako o tome sanjaju još od kad su djevojčice. Za razliku od dobrog dijela muškaraca koji se ne srame od prvog dana veze priznati da ne žele brak i djecu (o čemu svjedoči barem polovica iskustava autorica u “Dežurnoj kučki”), žene o tome maštaju, planiraju spektakularnu svadbu, zamišljaju princa na bijelom konju, a onda shvate da je sve to bilo pod utjecajem okoline, te da završavaju zarobljene u klaustrofobičnom okruženju koje ih guši, uzrokuje im napade tjeskobe, te da napokon shvaćaju kako muškarac za kojeg su se udale nije onako savršen kakvim su ga zamišljale. Ali još gore, da im zapravo NITKO nije savršen. Žene ustvari, kako tvrdi jedna od autorica knjige, zamišljaju idealan brak sa svojim replikama. Jer samo one mogu čitati misli, ispunjavati sve želje i odgovarati na sva pitanja. I sva ta panika, nezadovoljstvo, izgubljenost u modernom svijetu u kojem više ne mogu uskladiti karijere i obitelji, u kojem su previše slabe da bi bile same, ali su prejake da bi bile s nekim, svo to nezadovoljstvo na kraju se neminovno pretvara u bijes. On kipti u njima svaki puta kad dođu s posla, a večera nije skuhana, suđe nije oprano, djeca nisu okupana. I koji eruptira na prizor muža (ili dečka) kako čita novine ili još gore, igra video igricu. Žene shvaćaju da u svojim vezama, brakovima i obiteljima nemaju mjesta za sebe, nemaju svoj privatni kutak, svoje utočište od nakupljenog jada i frustracije. I jasno, zbog svega su krivi muškarci i njihovi jednodimenzionalni mozgovi koji se mogu isključiti iz svijeta, otići na pivo, utakmicu, odlutati negdje na petu razinu Playstationa.

Muškarci u ovoj knjizi mogu otkriti kako je užasno teško zadovoljiti modernu ženu koja želi imati kontrolu nad svime: nad svojom karijerom (a sve autorice uglavnom su uspješne američke novinarke i književnice), nad kućanstvom, nad odgojem djece, nad seksualnim životom. Ako ne čine ništa, nije dobro. Ako čine nešto, onda to ne čine dovoljno dobro. A ako sve preuzmu na sebe (poput odgoja djece), onda ugrožavaju poziciju svoje partnerice kao dobre majke. Moderne žene dive se svojim majkama koje su žrtvovale karijere u korist njihovih muževa, prihvaćajući se samo kućanskih poslova i podizanja djece. Njihove kćeri zaklele su se da neće počiniti istu grešku, da bi brzo otkrile da zapravo nemaju prostora za grešku. S jedne strane mrze održavati domaćinstvo i podizati obitelj, a s druge su ponosne da su, pored svega, i za to sposobne. Iako odbijaju to priznati, ali time vole pokazati svoju nadmoć nad muškarcima. Doista, u modernom svijetu više se ne zna tko pripada jačem, a tko slabijem spolu. Muškarci u “Dežurnoj kučki” mogu, osim toga, saznati da moderne žene – osim što ne vole biti financijski ovisne – ne vole biti ni financijski nadmoćne u odnosu na svog partnera. Ide im na živce ako moraju uzdržavati svoje dečke i muževe koji nemaju ambicije, sposobnosti i volje “dignuti se s dupeta” i potražiti bolje plaćen posao. To ih nervira čak i više od podignute toaletne daske. Nadalje, muškarci otkrivaju da žene ustvari ne vole strastvene i romantične muškarce, koliko god o tome pisali srcedrapateljne pjesme i ljigave romane. One bi radije normalnog muškarca koji im pruža stabilnost i utjehu, pa čak i ako on nakon seksa skoči iz kreveta i ljubazno upita: “Jesi za keks?”. “Strastvene veze ionako završavaju bacanjem pivskih boca u prozor”, kaže jedna od autorica.

Voštane figure
A zapravo, žene su najsretnije kad su daleko od muškaraca. Jedna od žena opisala je kako je ostavila karijeru u New Yorku i sa suprugom odselila u provinciju. Tamo je radila u bijednoj knjižari i skoro svisnula od jada. Rješenje je pronašla u povratku u New York, gdje je pet dana u tjednu živjela sa cimericom, a onda se vikendima vraćala svom mužu. I to je funkcioniralo. Ostale žene nemaju ni snage, ni mogućnosti, niti partnera koji ih razumije. Mnogim udanim ženama spavaonica se pretvorila u “muzej voštanih figura”, umjesto u mjesto seksualnog opuštanja. U bračnom seksu više nije važno doživjeti orgazam, već uopće skupiti dovoljno seksualne želje. Poražavajuća je činjenica da veze opisane u “Dežurnoj kučki” rijetko kad završavale sretno. A u nekim slučajevima čak ni muškarci nisu bili krivi za to. “Dežurnu kučku” žene zapravo ne moraju čitati. Osim da si olakšaju dušu i isplaču se svaki puta kad u nekoj od opisanih sudbina pronađu djelić vlastite. Ovu knjigu obavezno bi morali čitati moderni muškarci, oni koji vole svoje supruge, svoju obitelj, koji su i sami izgubljeni u novom svijetu u kojem vladaju drugačija pravila, a usađene navike teško se mijenjaju. Uglavnom, situacija sa ženama je ozbiljna, a muškarci još uvijek ne znaju kako im pomoći. Ova knjiga mogla bi biti put prema otkrivanju rješenja.