Mike Huckabee reklamira se kao “kršćanski vođa”. Ali svejedno ne voli govoriti o svojim propovjedničkim danima. U kampanji to se naziva izgubljeno dekadom njegova života. Nitko ne može pronaći ili čak ući u trag njegovim propovjedima. On je zaređeni južnjački baptistički svećenik; bio je naču dvaju kongregacija. Pa ipak, radije govori o svojoj gitari ili o hrabrosti osnivača SAD-a ili o svom dugom (i često impresivnom) mandatu guvernera Arkansasa. Pitao sam ga što je u karijeri naučio da mu može pomoći na mjestu predsjednika. Dobio sam oprezan, ziheraški odgovor. “Stekao sam ogroman uvid u ljudske sudbine”, rekao je. “Kad ste svećenik, vidite uspone i padove ljudi kakve nemate priliku vidjeti na drugim zanimanjima.” Zvučao je kao serviser ljudskih sudbina. Ni riječi o “vraćanju ove nacije u Isusove ruke”. Tako je, naime, govorio prije nekoliko godina zagrijavajući svoje vjernike na baptističkoj konvenciji. “Morate poznavati kontekst”, objasnio mi je. Poznajem. Bila je to 1998. godina. Bio je najviši izabrani dužnosnik u svojoj državi. Imao je ambicije na nacionalnoj razini, ako ni zbog čega drugog onda zato štoje njegov zemljak iz Arkansasa (i grada Hope, također) doživljavao teške trenutke u Bijeloj kući opirući se tako biblijskoj aferi Lewinsky. Huckabee je znao točno što radi: gradio je izbornu bazu miješajući poznati – i eksplozivni – biblijski koktel politike i religije. Sad bi on mogao raznijeti Republikansku stranku. Ostvarenje oba cilja posao je političara. Ali u Washingtonu i prosvjećenijim okruzima (primjerice, Nashvilleu), Republikanci i njihovui sekularni saveznici zgroženi su samom pomisli da bi Huckabee mogao biti njihov kandidat na predsjedničkim izborima 2008. godine.

Oni svoje strahove izražavaju u sekularnim terminima: u njegovu prekomjernom trošenju na mjestu guvernera, zalaganju za nacionalni porez na dobit, zbunjenost oko lokacije Pakistana na mapi svijeta. Privatno, međutim, stranačke insajdere brine što će se njihova stranka od predstavnika običnih ljudi okrenuti ne samo prema onima koji ne vjeruju u Evoluciju, nego onima koji misle da je Biblija doslovno istinita. I njima ja kažem, citirajući apostola Pavla: “Kako žanjete, tako ćete i sijati.” Jer nepobitna je činjenica da Huckabeejeva kandidatura nije ništa više od logične posljedice 30-godišnjeg nastojanja Republikanske stranke da se evangelični Kršćani preobrate u radikalne stranačke postrojbe. Nakon što ej Jimmy Carter neke od njih privukao na svoju stranu 1976. godine i zahvaljući tome osvojio dobar dio Juga, Republikanci pod vodstvom Billa Brocka iz Tennesseja su to učinili temeljom buduće strategije i tipovi kao što su Lee Atwater, Karl Rove i George W. Bush vjerno su je slijedili. Plodovi njihova truda ukazali su se 2004. godine. Od 27 milijuna evangelista njih 75 posto glasalo je za Busha: oni su činili više od trećine njegovih ukupnih glasova. Ako su toliko krucijalni za Republikansku stranku, sasvim je logično da žele eliminirati umjerenjake. Zašto se oslanjati na laike kao što je Bush, kad možete imati pravu stvar? I to bi mogao biti upravo Huckabee, naravno pod uvjetom da on to odluči priznati.