„To može biti zato jer, iako drijemanje samo po sebi nije štetno, mnogi koji drijemaju po danu to čine jer se ne naspavaju po noći. Loš san povezan je s lošim zdravljem, a drijemanje po danu nije dovoljno da to nadoknadi,” kaže klinički psiholog Michael Grandner, prenosi CNN.

Grandner upravlja klinikom za medicinu spavanja pri medicinskom centru u Tusconu u Arizoni. On nije bio uključen u provođenje studije.

Kod sudionika istraživanja koji su u praksi drijemali po danu zabilježene su 12 posto veće šanse da će s vremenom dobiti visoki krvni tlak i čak 24 posto veće šanse da će dobiti moždani udar, u usporedbi s ljudima koji nisu spavali po danu.

Kod osoba mlađih od 60 godina, gotovo svakodnevno drijemanje pojačava rizik od visokog krvnog tlaka za 20 posto u usporedbi s ljudima koji uopće ne drijemaju ili to čine rijetko, pokazuje studija objavljena u ponedjeljak u časopisu Američke udruge za srce (AHA), Hypertension. AHA je nedavno dodala trajanje sna na svoj popis osam osnovnih uvjeta za optimalno zdravlje srca i mozga, prenosi N1.

Korisni savjeti

Evo kako naučiti tijelo na ranije buđenje

Kad posjetiti liječnika

Čujete otkucaje srca u uhu dok ležite na jastuku? ‘Ponekad to može biti opasno’

Rezultati su ostali isti čak i nakon što su istraživači izbacili pojedince koji i inače imaju visok rizik od hipertenzije i moždanih udara, uključujući one kojima je dijagnosticiran dijabetes tipa 2, već postojeći visoki krvni tlak, visoki kolesterol, poremećaji spavanja, ali i one koji rade u noćnim smjenama.

„Ovi rezultati pokazuju da drijemanje povećava broj slučajeva hipertenzije i moždanih udara, čak i nakon uzimanja u obzir mnogih varijabli za koje znamo da su povezane s rizikom od kardiovaskularnih bolesti i moždanih udara,” kaže dr. Phyllis Zee, direktorica centra za cikardijsku i medicinu sna na medicinskom fakultetu u Chicagu.

„S kliničkog stajališta, ovo naglašava koliko je važno da liječnici redovito pitaju pacijente o njihovim navikama drijemanja po danu, kao i umora, kao i da uzmu u obzir druge faktore, jer tako mogu umanjiti rizik od kardiovaskularnih bolesti,” dodaje Zee, koja nije bila uključena u studiju.

Štetnije je dugo drijemanje

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Prilike i za Hrvatsku

‘Fokus politika sve više se pomiče prema većem financiranju konkurentnosti’

Studija je proučavala podatke od 360.000 sudionika koji su podijelili informacije o svojim navikama o drijemanju s Biobankom u Velikoj Britaniji – velikom biomedicinskom bazom podataka koja je podatke skupljala od stanovnika Velike Britanije u periodu od 2006. do 2010.

Sudionici u studiji redovito su davali uzorke krvi, urina i sline i odgovarali na pitanja o drijemanju četiri puta tijekom četverogodišnje studije.

Ipak, studija je skupljala podatke samo o učestalosti drijemanja, a ne trajanju, i oslanjala se na podatke koji su davali sami sudionici, što predstavlja ograničenje jer se ljudi često ne mogu sjetiti točnih informacija.

„Nisu definirali što je točno ‘drijemanje’. Ako ćete spavati sat ili dva, to više baš i nije drijemanje,” kaže specijalist za san, dr. Raj Dasgupta, asistent kliničke medicine na Sveučilištu u južnoj Kaliforniji.

„Drijemanje koje vam napuni baterije, a traje otprilike 15-20 minuta između podneva i dva popodne je apsolutno dobra stvar ako vam nedostaje sna,” kaže Dasgupta, koji nije bio uključen u studiju. „Ako patite od kronične nesanice, ne preporučujemo vam drijemanje jer zbog njega nećete moći spavati noću.”

Većina ljudi u studiji koji su redovito drijemali također su bili pušači, svakodnevno su konzumirali alkohol, hrkali su, patili od nesanice ili se izjasnili kao „noćne ptice.”

Mnogo tih faktora može utjecati na kvalitetu i količinu sna, kaže Dasgupta. Loš san dovodi do „pretjerane iscrpljenosti tijekom dana što može dovesti do previše drijemanja po danu,” dodaje.

„Uvjeren sam da je drijemanje upozorenje da se kod osobe zapravo radi o nedijagnosticiranom poremećaju spavanja,” upozorava. „Poremećaji spavanja povezuju se s pojačanom koncentracijom hormona za regulaciju stresa i težine, što može dovesti do pretilosti, visokog krvnog tlaka i dijabetesa tipa 2, a sve to su rizični faktori za srčane bolesti.”