Prijenosi i snimke inozemnih sportskih događaja spadaju u najgledanije na našoj televiziji pa se naši ljubitelji sporta često susreću s imenima igrača porijeklom iz egzotičnih zemalja poput Italije, Engleske, ponekad čak i dalekog Portugala. Reporterima nije lako u džungli stranih jezika pa im ne smijemo zamjeriti ako pogriješe u izgovoru ponekog glasa. Budući da sportskih aktera ima vrlo mnogo i da dolaze odasvuda, nije lako pohvatati konce ako niste jezični profesionalac. Ipak, informiraniji dio javnosti pita se kako je moguće da televizijske i radijske redakcije ne angažiraju stručnjake, koji bi početkom sportske sezone ili uoči važnijih natjecanja zajedno s komentatorima prešli preko popisa “najsloženijih” imena kao što su Chelsea, Mourinho, Aragonés ili Chivu. Ako u redakcijama i rade jezični stručnjaci, onda ne dolaze do izražaja ili ni sami ne vladaju materijom.

Pazite da vam se ne smiju
Posljedica ležernog pristupa stranim jezicima omogućuje pogrešnom izgovoru da se ukorijeni. Stoga ako znate kako se ispravno izgovaraju inozemna imena, nemojte se praviti važni u društvu jer će misliti da ste vi griješite. Ne vjerujete li nam, stavite na kušnju ovu našu tvrdnju. Kažete li za Chelsea /’čelsi/, netko će vas smjerno ispraviti i reći /’čelzi/. Čudit će vam se i ako čuveni portugalski klub Benficu nazovete /ben’fika/, s naglaskom na “fi” jer se na našim TV i radijskim programima čuje isključivo /’benfika/, naglašeno na prvom slogu. Kad govorite o treneru Joséu Mourinhu recite /mo’rinju/ i pratite tuđe izraze lica. A čovjek se zove baš tako. No u Hrvatskoj i u drugim zemljama bivše Jugoslavije uvriježeno je /mu’rinjo/ iako su samoglasnici upravo obrnuto raspoređeni. Jednako uspješan trener Luis Aragonés osvojio je sa Španjolskom Europsko prvenstvo 2008., no nemojte da vam se omakne ispravan izgovor /arago’nes/ jer običan svijet misli da treba reći /ara’gonješ/ pa ćete ispasti bedak. Čovjek bi pomislio da u prezimenu španjolskog reprezentativca Daniela Güize nema ničeg spornog jer ono glasi /gu’isa/, s naglaskom na i. Fantastično, za neke naše komentatore dotični je postao prvo /’gujsa/ a potom i /’hujsa/. Nad time se zgraža i svaki ljubitelj latinskoameričkih sapunica, koji su već pohvatali konce španjolske ortoepije. Prezime rumunjskog stopera Christiana Chivua ima samo pet slova, a u izgovoru četiri glasa: /’kivu/. Prije nedavnog Eura, reporteri HRT-a govorili su /’čivu/, kao da je riječ o engleskom ili španjolskom “ch”. Potom ih je uoči nedavnog Eura netko upozorio da je Rumunj ipak /’kivu/, pa smo neko vrijeme bili pošteđeni te male, ali iritantne pogreške. No u novoj nogometnoj sezoni nesretni je momak opet postao /’čivu/ jer moć neznanja nije zanemariva. Rumunjska nam je blizu, ali od te blizine njezini državljani nemaju koristi u pogledu točnosti izgovora svojih imena u našoj zemlji. Turska je nekoć vladala dobrim dijelom naših krajeva i mnogi su turcizmi sastavni dio hrvatskoga, no ni ta isprepletenost kultura nije pomogla našim reporterima da ispravno izgovore ime nogometaša Tuncaya kao /’tundžaj/. I napadač Kahveci pretvoren je u /ka’veci/ iako je zapravo /kah’veči/. Nažalost, iz elektroničkih je uređaja uporno dopiralo /’tunkaj/ što je izbezumilo upućene u tajne turskog. Turski je težak, ali i engleski je tvrd orah. Brazilski reprezentativac Vagner Love na HTV-u je prozvan Vagner Lov iako je engleska riječ “love” (ljubav) jedna od prvih čije se značenje i izgovor /lav/ uče na satovima jezika. Vagner je nadimak Love dobio zbog zavodničkih vrlina.

Pitajte ga kako se zove
Ne pomaže ni kad sportaš nastupa u nekom od naših klubova. Ako Dinamov Argentinac Ibáńez gleda ili sluša snimke utakmica u kojima je igrao, nema izgleda čuti pravilno /i’banjez/, nego isključivo /iba’njez/, naglašeno na zadnjem slogu. Donedavno je u istom klubu igrao Frank Guela iz Obale Bjelokosti, u kojoj je službeni jezik francuski. Prema francuskoj transkripciji, dotični je /’gela/, no naši su ga komentatori redovno zvali /’guela/ ili čak /’guelja/ – tko zna odakle su to izvukli. Reporterima ne valja vjerovati, barem ne uvijek.

Činjenice

Približno
Pravila izgovora stranih imena na hrvatskom jeziku u komunikaciji s drugim govornicima hrvatskog podrazumijevaju upotrebu samo glasova koji postoje u našem jeziku. Ako izvorni glas ne postoji u hrvatskom, izgovaramo ga najbližim glasom. To znači da je preporučeni izgovor u određenim slučajevima samo približan.
Dva izgovora
Kod portugalskih imena dopuštena su dva izgovora, primjerice Mourinho može biti /mo’rinju/ na europskom i /mo’rinjo/ na brazilskom portugalskom.

Pola sata truda previše?
“Barem bi novinari elektroničkih medija trebali voditi računa o osnovama izgovora imena sportaša na pet vodećih europskih jezika”, kazao je Vjesnikov Miroslav Tomašević (35), jedan od sportskih novinara koji faktografiji i točnosti posvećuje pozornost iznad hrvatskih standarda. “Nije to nikakva velika znanost. Za učenje pravila izgovora petnaestak europskih jezika potrebno je najviše pola sata. Ponekad u pravopisu postoje iznimke i povremene se pogreške mogu tolerirati, ali ne ako se ponavljaju godinama.”