Svatko tko je nekoliko puta u karijeri bio na ozbiljnom razgovoru za posao zna za “trik pitanja” koja nemaju veze sa znanjima i sposobnosti, ali su realna i vrlo čvrsta prepreka između kandidata i posla. Bez obzira koliko se pripremali za razgovor, istraživali što i kako potencijalno novi poslodavac radi, na takva se pitanja ne može biti spreman. U svakom slučaju, neobično je kad poslodavac pita koliko teniskih loptica stane u autobus ili zašto su neki šahtovi na ulici okrugli.

Jedna od kompanija poznata po svojim legendarnim pitanjima je Microsoft. Kompanija iz Redmonda prije nekoliko godina došla je u vijesti ne zbog novog proizvoda, nego zbog pitanja “Koliko loptica za golf stane u zrakoplov 747?” Nakon toga sve je više kompanija počelo pitati “čudne stvari”, i to ne samo tehnološke kompanije poput Microsofta, već i financijske institucije, banke poput Goldman Sachsa te Smith Barneyja. Kandidat se više nije mogao pouzdati samo u savršen životopis i odlično poznavanje posla, trik pitanja bila su prava opasnost. Suprotno vjerovanjima, čudna pitanja nisu smišljena zato što netko nije imao pametnijeg posla, ona su tu s razlogom, a odgovori na njih otkrivaju mnogo o kandidatu. Kod njih nije riječ o točnom odgovoru jer u mnogo slučajeva točnog odgovora nema. Poanta je u načinu razmišljanja. Kompanija želi doznati kako kandidat razmišlja i kojim načinima dolazi do odgovora prije nego što ga zaposli. Ili kako bi jedan Microsoft zaposlenik rekao: “Kompanija želi doznati tko ste vi, a ne tko biste željeli biti. Iako se čini očiglednim i bitnim prikazati se onakvim kakvi jeste, mnogi kandidati podlegnu pritisku i pokušavaju zaključiti kakvi bi trebali biti.” Naoko čudna pitanja različite su težine. Neka od njih imaju smislene odgovore. Primjer takvog pitanja je: “Izračunajte kut između male i velike kazaljke kada sat pokazuje 3.15.” (Napomena za nestrpljive: odgovor nije nula.) Druga pitanja služe otkrivanju načina razmišljanja. Primjerice: “Koliko ima benzinskih postaja u Hrvatskoj?” Iako odgovor uključuje nešto matematike, ovdje se radi o načinu razmišljanja. Jedno od omiljenih pitanja je zašto su poklopci šahtova okrugli. Kandidat bi mogao odgovoriti da okruglo poklopac samo jedan radnik može otkoturati na stranu. Ili, ako se poklapa šaht, četvrtasti poklopac bi trebalo okretati dok ne sjedne u utor dok se okrugli samo spusti. Oba odgovora imaju smisla, no poslodavac će biti najzadovoljniji kad čuje kako kandidat razmišlja i na koji način rješava probleme. S obzirom na to da je posljednjih mjeseci Kina u središtu pažnje, postoje i pitanja o Kini. Primjerice: “Koliko je tržište pelena u Kini?” Razmišljanje bi moglo teći ovako: Otprilike znate koliko Kina ima stanovnika.

Po slobodnoj procjeni izaberite postotak ljudi koji bi mogli biti u reproduktivnoj dobi. Taj broj prepolovite da biste dobili broj žena u reproduktivnoj dobi. Procijenite koliko posto žena ima dijete mlađe od dvije godine, a zatim se sjetite da se u Kini obično ima samo jedno dijete. Posložite te brojke i došli ste do odgovora. Taj odgovor može biti apsolutno točan, ali i pogrešan za red veličine, nije bitno. Bitno je da sa slijedom razmišljanja upoznate svog potencijalnog novog poslodavca, to je zapravo informacija koju on treba. Dakle, u rješavanju trik pitanja nije najvažnije doći do točnog odgovora, važno je koja logika stoji iza rješavanja problema. Trik u triku jest koristiti velike brojke i napamet zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti. Ako kandidat pokaže ispitivaču da to može samostalno raditi, pokazat će da će na svom budućem poslu solidno rješavati probleme i snalaziti se u neočekivanim situacijama kakvih u poslu ima svaki dan.